S
lika u posmatraču upali neko njegovo unutrašnje svjetlo koje ga vodi u nove prostore – kaže slikar Predrag Dragović, umjetnik iz Beograda, uoči svoje izložbe ,,Likovno čitanje Gorskog vijenca” u Kotoru, što je i neposredan povod za naš razgovor. Dragovićeva izložba biće upriličena 15. juna u Kotoru.
• Šta sadrži taj Vaš projekat?
-Prvo moram izraziti zahvalnost Srpskom pjevačkom društvu „Jedinstvo“ iz Kotora i gospodinu Draganu Ćurčiću, koji me je pozvao da izložim ovaj ciklus radova u sklopu manifestacije 170 godina od štampanja ,,Gorskog vijenca”. Radovi, koje donosim u Kotor, nastajali su poslednjih trideset godina. Ova izložba će biti neka mala retrospektiva, gdje će se jasno vidjeti kako se razvijao pokušaj i ideja da se napravi dijalog između srodnih umjetnosti, i stihovi objasne linijama i bojama u raznim tehnikama i materijalima. U Galeriji solidarnosti, koja se nalazi u Starom gradu Kotoru, izložiću crteže, radove na papirima u različitim tehnikama, platna raznih dimenzija i skulpturu „Gusle“. U toj postavci jedan broj radova iz ove serije biće izložen prvi put.
• Objavili ste knjigu „Gorski vijenac – likovno čitanje“. Kako Vi razumijete likovno čitanje naporedo sa čitanjem teksta?
-Izdavačka kuća „Partenon” iz Beograda je 2013. godine objavila knjigu „Petar II Petrović Njegoš Gorski Vijenac – likovno čitanje Predrag Dragović“. U knjizi su stihovi i reprodukcije mojih slika koje je grafički oblikovao i rasporedio naš poznati dizajner Željko Rajačić. Moj zahtjev bio je da se u knjizi reprodukuju samo radovi na papiru. Na Sajmu knjiga u Nišu 2013. godine, knjiga je nagrađena i proglašena za najljepše grafički oblikovanu knjigu. O toj knjizi je pisano i u par navrata je govoreno. U Etnografskom muzeju u Beogradu održan je razgovor u kome su učestvovali: istoričar i likovni kritičar Nikola Kusovac, multimedijalni umjetnik Nikola Šindik i književnici Dragan Lakićević i Rajko Petrov Nogo. Rad na ovom ciklusu je počeo spontano, bez namjere i početne ideje unaprijed smišljenog projekta koji će se završiti knjigom i izložbama. Sve je počelo kao sanjarenje uz još jedno čitanje Njegoša, kao kada se od neke slučajne mrlje pokušava napraviti nešto, neki prizor, asocijacija. Zatim sam na tome radio i smišljao, danima i danima. Namjera je bila da se kroz slike još jednom ukaže na velike i proročke Njegoševe misli, ali i književne i jezičke slike. Vremenom sam uložio ogromnu energiju u te radove, koju će - nadam se, posmatrači moći da osjete.
• Od prvog izdanja „Gorskog vijenca“ je prošlo 170 godina. Šta se za to vrijeme dešavalo sa Njegošem, šta sa njegovim besmrtnim djelom, a šta sa pjesnikovim narodom? Šta je ,,Gorski vijenac” značio onda, a šta danas?
-Za tih 170 godina ,,Gorski vijenac” je preveden na mnoge svjetske jezike. I na japanski jezik! Sjećam se, da je u vrijeme mog djetinjstva, u Morači bio još poneki odžak i u odžaku čakma, pregrada, koja je odvajala sobu sa žutim podovima, izribanim cijeđem. A u sobi, umjesto ikone, na zidu bio je, u ramu domaće izrade, Njegošev portret sa kamilavkom, reprodukcija na papiru, kupljena u Manastiru. Vladika, vladar i pjesnik! Od knjiga, tu je bio ,,Gorski vijenac” i Pjesmarica (epska, Vukova). Mnogi su znali napamet stihove iz Gorskog vijenca, koje su koristili i citirali u nekim prilikama u razgovorima. Teško mi je i mučno da pričam o tome šta se sve u poslednjem vijeku proneverilo, oskrnavilo, falsifikovalo, posvađalo! A počelo je austro-ugarskim rušenjem Kapele i sklanjanjem krsta sa Lovćena. Posle okupatora naša, u ono vrijeme jednopartijska, Država nastavlja sama da radi na tome - da uništi sve svetinje Otadžbine! Odavno je porušen sistem vrijednosti i to se vidi svuda oko nas: od svakodnevice i ulice do škola, televizije i skupštine, predsjednika i vlade. Ubijeđen sam da će Crnogorci ponovo čitati ,,Gorski vijenac” i da će Njegoševa poslednja volja biti ispoštovana. I kada se to dogodi, ostaće ranjeni Lovćen koji se neće moći popraviti i neće nikada biti onakav kakvoga ga je gledao Vladika.
• Kad ne bi znao Njegošev tekst, šta bi u vašim slikama vidio tj. ''pročitao'' posmatrač izložbe?
-Bilo je dosta takvih posmatrača. Nažalost. Moje iskustvo govori da onaj koji gleda izložbu, donekle osjeti djelo i ako nema neka prethodna saznanja i obrazovanje. Pretpostavljam da slika u njemu upali neko njegovo unutrašnje svijetlo koje ga vodi u nove prostore ili u nešto tome slično. Na ovim radovima sam često koristio slova, prepisivao sam i originalne stihove i prevode Njegoševih stihova sa drugih jezika koje sam prekrivao bojom. Nekim kritičari su to poredili sa palimpsestom, mada ja taj pojam ne volim, mislim da se u likovnoj analizi koristi kao dosjetka i fraza kojom se želi zabašuriti i sakriti nemoć pred dubljim sagledavanjem dela. Sila poteza pera ili četke nikoga ne ostavlja ravnodušnim kao ni valerska linija i mrlja od crtanja ugljenom. Neko je rekao da se umjetničko djelo završava u glavama onih koji ga gledaju.
• Bavite se slikanjem, skulpturom i dizajnom? Šta vam je prvo i u čemu ste najviše svoji?
Na to pitanje koje djeluje jednostavno nije lako dati odgovor. Meni je to uvezano i neodvojivo zamršeno jedno sa drugim. Ipak, crtež ostaje glavna, najvažnija osnova svega u likovnom izrazu. Crtež je i najteža disciplina. Na crtežu se najbolje vidi sve: i dar i neznanje, kolebanje, vještina, raspoloženje itd.
• Kakva je razlika između one Crne Gore iz ,,Gorskog vijenca” i ove današnje? Koju bolje razumijete? Kako ih gledate?
-Ako se to da upoređivati, ona izdaja iz ,,Gorskog vijenca” bila je manja. Onda je ,,guba iz torine” istrebljena od Trojčina dana do Božića. Tada su Crnogorci znali ko su i šta su. Danas veliki broj mladih ljudi nije nacionalno i vjerski obrazovan. U odnosu na ona vremena, sada se lakše nosi bruka nego muka. ,,Grdno sudilište” i borba sa najgorim traje. Njegoš je postao smetnja novoj državi, vlasti ga tumače na neprimjeren način, sa mržnjom. ,,Tradicija nije obožavanje pepela, već prenošenje vatre”, kaže Gustav Maler, a Tolstoj je rekao da za lakeje ne postoje veliki ljudi zato što lakeji imaju svoj pojam o veličini.A.Ć.

„Čitao” Njegoša kao savremenika

• Vaši su se znameniti prethodnici, slikari i vajari, bavili ,,Gorskim vijencem” – njegovim prizorima i portretima. Koliko ste se nadovezali na njih?
-Na temu ,,Gorskog vijenca” nastala su mnoga djela. Ima dosta uspjelih i dobrih primjera. Dok sam radio na ovom ciklusu, nisam imao pred očima to što su umjetnici radili prije mene. Ja sam ,,čitao” Njegoša kao savremenika, njegovu slobodarsku misao kao zaboravljeni, porušeni i oskrnavljeni zavjet, izdaju i srpsku nesreću. Pošto ću izložiti i nekoliko portreta, to bi se možda moglo upoređivati sa onim što su radili umjetnici ranije.