Krajnje je vrijeme, ako hoćemo slobodne izbore u 2018. godini, da se organizuju nenasilni, kontinuirani, opštenarodni protesti, ocijenio je u intervjuu za „Dan“ član Predsjedništva Demokratskog fronta Branko Radulović. Bojkot parlamenta je, smatra on, neophodan, ali ne i dovoljan modus zajedničkog djelovanja opozicije.
Kako ocjenjujete aktuelnu političku i ekonomsko-socijalnu situaciju u Crnoj Gori?
– Crna Gora nikad nije bila u većoj krizi i nikad nije bila veća neizvjesnost oko epiloga. Kriza je jača i od one u vremenima velikih ratova. Lomovi su tada bili intenzivniji, ali su saglasje, potencijali, cilj, rješenja i budućnost bili mnogo jasniji i izraženiji. Danas je kriza i na mentalnom i na duhovnom i na materijalnom planu. Opšte ludilo. Zaglušujuća buka površnosti, neznanja i obmana. Orkestrirano. Laž, kukavičluk, beščašće, koristoljublje i lični interesi su u punom saglasju. Krećemo se u negativnom smjeru, gubi se dragocjeno vrijeme, jedna za drugom nestaju, ili postaju sve manje, pretpostavke za izgradnju drugačije Crne Gore. Ne ispunjavamo nijedan od 12 kriterijuma modernog demokratskog društva, a neke ćemo teško ikada ispuniti. Prvi put ne vidim jasnu svjetlost na kraju tunela. Bojim se da ćemo zauvijek ostati mali i sa lažnim identitetom. Tada će ovo samo biti teritorija koja će se zvati Crna Gora. Rješenja su jasna, ko ih vidi, vidi, ko ne vidi, ima problem. Prvo, treba nam znanje, koje se ne kupuje na pijaci. Do njega se dolazi dugim procesom, velikim odricanjima i ulaganjima i društva i pojedinaca. U svijetu nema jedinstvenih rješenja, svaka država ima svoju priču. Tranzicioni proces je višefazan. Prijevremeni slobodni izbori na svim nivoima, pobjeda demokratskih snaga, revizija i preispitivanje učinjenog i puna odgovornost jesu osnova na kojoj treba primijeniti savremeni model dinamične izgradnje Crne Gore kao demokratske, ekonomski prosperitetne i socijalno pravedne države svih građana. Vrijeme početka i dinamika tranzicionih procesa od presudnog su značaja. Svaki dan je sad skuplji od života. Nosilac procesa mora biti elita u političkim, civilnim i uopšte intelektualnim strukturama. Mora postojati uistinu kvalitetna alternativa ovoj i ovakvoj vlasti, ovoj i ovakvoj Crnoj Gori. Tu leži osnovni problem.
Kažete da postoji problem, a da li ima i odgovarajućeg rješenja?
– Na veliku sreću, rješenje postoji. Odgovorno tvrdim da nigdje na jednom mjestu nijesu usaglašeni presjek stanja i optimalna rješenja kao u programu DF-a. Sve što je najbolje u svijetu, a primjenjivo u Crnoj Gori, ponuđeno je u našem programu. Govorili smo i govorićemo: dobrodošao je ko god želi a može doprinijeti unapređenju programa. Ovo bi svaka država znala da cijeni. Nažalost, kod nas to nije tako. Čak nije u pitanju samo režim, nego i neki koji su navodno antirežimski. Neke režimske sluge tvrde da nemamo ni program. Sramno. Prodaju Crnu Goru za svoje sitne privilegije. Poslednju parlamentarnu kampanju DF-a je nosio taj program. Zato smo i najjača opoziciona snaga. Izgleda da je osnovni problem zalaganje DF-a za reviziju i preispitivanje prošlosti. Očito da je bilo dosta saradnika DB-a i da su se mnoge privilegije stekle na nelegalan način. Glavni problem je elita, naš dogovor i akcija. Jasno je da postoje centri moći i usaglašeno djelovanje pojedinih struktura i lični „repovi“ i interesi koji uslovljavaju i opstruiraju puni dogovor i hitne aktivnosti.
Postoji niz platformi o djelovanju opozicije. Da li je moguće sve to usaglasiti?
– Da, bilo je platformi i platformi i uslova i uslova za zajedništvo, ili navodno zajedništvo. Neki neće, drugi su obećali pa zaboravili, treći uslovljaju nemogućim. Malo je spremnih za žrtvu. Demokratski front je početkom 2016. godine ponudio platformu za izlazak iz političke krize i fer i slobodne izbore. Umjesto sa nama, mnogi odoše sa Đukanovićem, uništiše veliku šansu koju smo stvorili i dadoše legitimitet pokradenim izborima. Nakon izbora smo opet ponudili novu platformu za dalje djelovanje, koja je sadržala demokratske proteste kao važan oblik djelovanja. Niko nije htio to da prihvati u tom momentu, uz izgovor da će to učiniti za nekoliko mjeseci ako režim ne odreaguje. Prođe osam mjeseci, a sve je ostalo isto. Nedavno je SDP putem medija ponudio manifest sa čijom sadržinom nijesmo imali prilike da se upoznamo. Pregovaranje sa navodno zdravim dijelom DPS-a i subjektivna kvalifikacija o tome ko su tzv. progresivne snage može se kvalifikovati samo kao već viđeno i kao selektivna tranzicija. Stav Demokrata da je bojkot dovoljan, da su spremni da čekaju 2020. godinu i da bi, ukoliko DPS prihvati „uzmi ili ostavi“ uslove, prelaznu vladu činile nestranačke ličnosti, nešto je naivno ili možda vrlo pragmatičano sa njihove strane. Juče je Abazović ponovio svoj davno iznijeti stav – do fer izbora ako treba i protestima. Pa šta čekaš? Nemoj i ovaj put da to bude samo retorika. Hitno organizujmo sastanak lidera cijele opozicije. Gospodo opozicionari, u pamet se! Nestaje Crna Gora! Nije vrijeme za čekanja i za lične interese. Naša misija, naša obaveza, naša riječ je da branimo i gradimo Crnu Goru. Zovu nas građani, zovu nas sve veći problemi i sve manje prilike. Za neslobodne i pokradene prethodne izbore i za to što do sada nemamo datum ponovljenih izbora kriva je opozicija koja nije prihvatila naše brojne pozive da nam se pridruži i da organizujemo mirne proteste i da tim demokratskim pritiskom natjeramo režim da prihvati naše demokratske uslove. Kao što se radi svugdje u svijetu.
Šta ako ostatak opozicije ne prihvati proteste, a vlast ostane pri svojim stavovima?
Čekaćemo do jeseni. Tada će DF imati novu aktivnost. Sigurno nećemo gledati ovo suludo ubijanje Crne Gore, naš progon i ovu perverziju. Bićemo jasni prema svim akterima, neće o nama lažnu sliku krojiti pojedine interesne grupacije. Između nas i naroda neće biti više zidova i filtera koje nam drugi grade. Ostaćemo čistog obraza, a na ostaloj opoziciji i takozvanoj eliti je odgovornost.
Vi ste već više puta istakli da bojkot gubi smisao bez dodatnih oblika pritiska na vlast.
– Bojkot je neophodan, ali ne i dovoljan modus zajedničkog opozicionog djelovanja. Ako želimo efikasan i po opoziciju prihvatljiv epilog ove krize, demokratski pritisak jedinstvene opozicije mora da bude sadržajan, dinamičan i principijelan. Anemičnost i stend baj pozicija ne vode sveopštim fer i slobodnim izborima. Socijalni i ekonomski sunovrat se nastavlja, nove mjere su pogubne za građane, resursi se uništavaju i rasprodaju, brutalno se uvodi diktatura, sve je više političkih zatvorenika, a kriminalni klanovi haraju i uspostavljavaju svoju pravdu. Krajnje je vrijeme, ako hoćemo slobodne izbore u 2018. godini, da se organizuju nenasilni, kontinuirani, opštenarodni protesti.
Kako komentarišete poziv Johanesa Hana opoziciji da se vrati u Skupštinu?
– Ne vjerujem mnogo tim činovnicima iz Evropske unije. Znam da je evropska praksa da se dijalogom u parlamentu rješavaju problemi. Komesar Han dobro zna da parlament treba da ima legitimitet nastao na slobodnim izborima, ali ćuti o tome. Gospodine Han, šta je sa aferama i dokazanim krađama na izborima?
V.RADENOVIĆ
Nastavlja se politički progon DF-a
Danas će Administrativni odbor razmatrati zahtjev za skidanje imuniteta Nebojši Medojeviću. Vaš komentar.
– Politički progon DF-a je pokušaj ubijanja naše misije i rješenja koja nudimo. To je pokušaj ubijanja slobodne i prosperitetne Crne Gore. Ovaj progon je ogolio istinu kakva je sadašnja Crne Gora – jadna, zatočena, prestrašena i nemoralna. Nijesam ni mogao da zamislim da će moja država da zatvara svoje najbolje sinove. Režim i njegovi sateliti pokušavaju da nam ocrne obraz raznim lažima.To neće moći.Ovo nas slomiti neće već ojačati. Vrijeme zla će proći.