Proslavljeni violinista Nemanja Radulović, jedan od ekskluzivnih umjetnika izdavačke kuće „Dojče Gramofon”, i ove godine svojim nastupima podržao je KotorArt. Ansambl „Đavolji trileri”, čiji je osnivač i vodeći član, za ovu eminentnu diskografsku kuću snimio je albume „Fice Seasons”, „Paganini Fantasy”, „Journey East” i „Bach”. „Trileri” su redovni učesnici festivala Violin sur le Sable Rheingau Musik Festival, Reims Flaneries, Ohridsko leto, Kustendorf. Omiljeni su gosti na kotorskoj sceni, gdje su muzičkim sladokuscima za 16. izdanje KotorArta priredili čarobno „putovanje” kroz klasičnu muziku, operu, balet, filmsku i tradicionalnu muziku, najnoviji program koji su izvodili i prije dva mjeseca na azijskoj turneji. Za naš list Nemanja otkriva zašto je prijateljstvo važno u muzičkom stvaralaštvu i zašto se ne osjeća kao „zvijezda”.
● Zajedničke emocije, bliskost, razumijevanje isijavaju između Vas i članova ansambla „Đavolji trileri”. Koliko je za umjetnost važno to dijeljenje radosti muziciranja?
- To je moj život, nešto što mi je najvrjednije. Evo 12 godina nastupamo, a večeras kao da smo prvi put zajedno svirali. Mi toliko uživamo da budemo zajedno i da provodimo vrijeme zajedno, još kada možemo i da sviramo, zaista ništa ljepše.
● Nije vam strano da zajedno svirate ni u metrou, na željezničkoj stanici, klubovima?
- Ne, jer muzika treba da „putuje”. I Kotor je prepun takvih ambijenata, baš smo gledali, na svakih 50 metara po jedno divno mjesto za muziciranje.
● Na KotorArtu ste nastupili u programu „Roman i prijatelji”. Koliko su prijatelji važni u životu, s obzirom da ste sa prijateljima „Trilerima” velikodušno podržali prijatelje - poslenike KotorArta, u godini koja je za njih bila veliki izazov?
- Prijatelji su mnogo bitni u životu, zato što su oni tu i kad vam ide dobro i kad vam je teško i kada imate imate nekoga s kim možete da podijelite to, ništa ljepše i vrednije. Sasvim je normalna ta podrška, jer u KotorArtu su mnogim mladim umjetnicima pružili šansu da sviraju prvi put, podržali mnoge umjetnike, tako da je to apsolutno normalno da budemo tu jedni za druge. Srećan sam što smo violončelista Dragan Đorđević (takođe moj prijatelj i član mog ansambla Double Sens), Olga Sitkovetski, klavir i ja zajedno izveli Elegični trio u g-molu, br.1 Sergeja Rahmanjinova u koncertu koji je osmislio moj prijatelj Roman Simović.
● Kako je bilo na turneji u Aziji?
- Bilo je lijepo. Mjesec i po dana smo bili tamo, a sa ansamblom „Đavolji trileri” posljednje dvije nedjelje, prije toga sam svirao neki drugi program i bilo je divno vidjeti da su toliko različite sve te zemlje, upoznati njihovu kulutru je stvarno veliko iskustvo i bogatstvo.
● Kuda poslije KotorArta?
- Poslije KotorArta idem na mini turneju kamerne muzike, tu sam u nekoj potpuno drugačijoj ulozi. Sviraću sa sestrama Milošević, Tijanom i Ksenijom, isto sa njihovim bratom Milanom, koji je klarinetista, kamernu muziku - Mocartov Kvintet i Hačaturijanov Trio, imaćemo nekoliko koncerata u regionu, radujem se mnogo tome.
● Putujete li u rodni Niš? Hoćete li tamo nastupati?
- Nisam bio odavno i mnogo mi je žao. Najvjerovatnije ću da odem za pet, šest mjeseci, pred kraj godine, ali neću nastupati, više privatno, da vidim porodicu.
M.D.Popović
Da dijelimo ljubav
● Da li Vam prija popularnost?
- Ne znam šta da vam odgovorim – i prija i ne, ali sebe ne vidim kao nekoga ko je „popularan”. Zadovoljan sam svojim životom, bio to profesionalni ili privatni život, ja sam zaista zadovoljan i svaki put se trudim, čak i kad je nešto teško, da uvijek vidim ljepšu stranu u tom trenutku. Naravno da mi mnogo prijaju susreti sa ljudima nakon koncerta, obožavam da vidim ljude koje sam već upoznavao na koncertima, i koji me prate od samih početaka i da upoznajem nova lica, kao večeras, ljude koje nikad prije nisam vidio, tako da mi je baš drago. Ali, ne osjećam se kao „zvijezda”, imam noge, hodam kao svi drugi, nosim kofer, nosim svoj instrument, radim isto sve što i drugi rade, samo mi je možda, drugačija uloga u životu od nekoga ko se, recimo, kao vi, bavi novinarstvom - svi smo različiti, ali nastojimo da iza toga budemo što bolji, što uspješniji, da dijelimo ljubav i to je to.