Program Trga od ćirilice u Herceg Novom preksinoć su obojili književnici Budimir Dubak i Janko Jelić. Posjetiocima su predstavljene Dubakova zbirka poezije „Hrist u Adu”, o kojoj je govorio Želidrag Nikčević, književni kritičar, i Jelićeva zbirka pripovjedaka „Zlatni čovjek - priče ispred seoske prodavnice”, o kojoj su govorili mr Milorad Durutović i mr Gordana Krcunović.
Nikćević je istakao da je Dubak istinski posvećenik književnosti, čovjek koji je u raznovrsnim žanrovima pokazao svoje darove i čovjek koji je u svim tim žanrovima visoko vrednovan.
- Dubak posjeduje posebno nadahnut i kultivisan lirski duh koji prožima sve njegove knjige. Taj njegov istaknuti lirski nerv se oslanja na iskonsku srpsku narodnu liriku i srpsku akustiku, obnavlja najvažnije topose nacionalne memorije. Dubak u zbirci „Hrist u Adu”, svakim slovom, samoglasnikom i suglasnikom, direktno apeluje na naše nacionalno filološko čulo. Tu jasno možete prepoznati rafiniranu materiju starosrpske i moderne srpske pismenosti, što njegovu liriku čini izrazito kultivisanom. Pjesma je čovjek, krik koji se lagano uzdiže prema molitvi, krik koji postaje molitva. Kod Dubaka je ta religijska komponenta veoma bitna, zapravo ne toliko religijska koliko pravoslavno duševna. Osjećaj za patnju i spasenje, su tako obrađene teme, da naprosto ostavljaju bez riječi, a pjesnikovo srce treperi i ono osjeća da mora da se odazove, kazao je Nikčević.
U Dubakovim pjesmama, dodaje kritičar, dodirnuto je samo dno bola, onog nacionalnog i ličnog. Istakao je da se na granici poetskog i religijskog, odnosno molitvenog, odvijaju sukobi i poetska vrtloženja, te da je upravo ta granica ona na kojoj nastaju najuzvšenija djela uopšte.
Nikčević je govoreći o Dubakovom stilu naglasio da on posjeduje zanatsku vještinu koja je visoko kultivisana, i kojeg karakterišu efektne inverzije, ponavljanja koja mistifikuju smisao, blaga arhaizacija srpskog jezika, izvanredna efektna upotreba deminutiva, što upućuje na signale onostranog, neuhvatljivog i neizrecivog.
Nakon Nikčevićevog izlaganja Budumir Dubak je pročitao nekoliko svojih pjesama.
Mr Durutović je govoreći o Jelićevoj zbirci pripovjedaka „Zlatni čovjek - priče ispred seoske prodavnice”, kazao da ta knjiga ima veze sa karnevalom u jednom specifičnom smislu, detronizacije kralja ili vladara.
- Ukoliko to imamo u vidu, onda je ova knjiga zapravo antikarnevalska, jer govori o svijetu u kojem nije moguće izvršiti detronizaciju vladara, premijera, odbornika i drugih činovnika. Već je njegova prva knjiga najavila da se radi o jednom izuzetnom stvaraocu, a svaka sledeća je to potvrdila. On stvara složenu intertekstualnu mrežu relacija i kao pjesnik i kao prozaista, koja ide u pravcu hrišćanske ikonografije. On sve oblikuje ne kroz tragički već komički modus, tim prije što ovo vrijeme pokazuje da tragičko više nije uzvišeno „Zlatni čovjek” pruža svojevrsni katalog junaka, koje možemo tražiti i naći u tokovima najbolje evropske tradicije Servantesa. Njegovi junaci donkihotovski probijaju vjetrenjače savremenog doba. Metafora prodavnice nas poziva na veliki oprez, jer nije li ovaj svijet postao jedna velika prodavnica - kazao je Durutović.
Mr Krcunović je kazala da kao što je Trg ambijentalni prostor da se priča dogodi, te da Jelićeva knjiga predstavlja svojevrsnu apologiju priče, ali i Trga koji u knjizi simbolizuje ispucali pločnik ispred seoske prodavnice.
- Jelićeva prodavnica je simbol potrošačke kulture koja je izmijenila seoski ambijent, pa su i priče koje se pričaju ispred seoske prodavnice pretrpjele promjenu. Jelićeve priče govore o nama, o savremenom seljaku i građaninu koji su postali taoci neiskrenih priča. O čovjeku otuđenom od prošlosti čija je egzistencija u svijetu izgubila epsku dimenziju i kao takav postao agorafobičan, dezorjentisan, nevoljan i nesposoban da razlikuje istinu od laži, san od jave i fikciju od stvarnosti, kazala je Krcunović.
Ona je još dodala da opredijeliti se za pripovijedanje u vremenu u kome je ova vrsta umjetnosti u nestajanju, jeste vrsta hrabrosti, jer od umjetnika zahtijeva angažovanost u životu, a njegovo iskustvo postaje medijum tužnih iskustava i događaja. Posao pripovjedača je utoliko teži, kako je istakla, jer pripovjedač postaje svjedok lažnih priča. Ona je poručila, da je Jelićeva knjiga posljednji otpor umjetnosti pripovijedanja.
U muzičkom dijelu programa, nastupili su članovi hora „Sveti Nikolaj Žički” iz Čačka.K.Matović