Nije novo da Anka Gardašević i Olivija Ivanović Strugar izlažu zajedno. Njihova zajednička postavka, otvorena u galeriji „Centar”, podsjetila je na njihov, takođe zajednički projekat „Ustrojstvo interferencije” (tada im je društvo pravila i Marija Kapisoda).
Ni jedna ni druga nisu dugo izlagale u Podgorici i Crnoj Gori. Dok se Anka Gardašević više puta u proteklom periodu predstavljala u inostranstvu, Olivija Ivanović Strugar se poslije izvjesne pauze vratila radu u ateljeu.
- Nije bila nikakva namjera da ne izlaže ovdje. Jednostavno se tako desilo. I ovo je dobro da se desilo, samo nam nedostaje Marija Kapisoda, ali imala je izložbu. Nemam sistem da nešto moram, prije par mjeseci izlagala sam u Makedoniji, i tamo sam predstavila i jedan dio ovih radova. Istina ne dešava se ovdje, ali bitno je da se dešava – objasnila je Gardašević.
Ona se predstavila domaćoj publici ovog puta izborom radova nastalih od 2008. do ove godine. Riječ je o jednoj fotografiji, digitalnim foto-koalžima, video radovima i objektima u prostoru. Tako publika može da se podsjeti i njenog poznatog, već izlaganog, rada „Pieta”, ali i da se upozna sa novim umjetničkim interesovanjima – video-radovima nastalim ove i prošle godine.
- Svi moji radovi nešto simbolišu, kao „Porodični album” i „Soba”. To su bavim onim ličnim, svima nama bitnim, samo moj način je da to tako predstavim da se svi prepoznaju. Onog momenta kad čovjek vidi ove radove sjeti se se nekog doživljaja, ljudi koji više nisu sa nama. To simboliše ono što ostaje poslije - objasnila je ona.
Ona vrlo direktno poručuje svojim radovima. Potuno je direktna i, kako kaže, ne želi da sugeriše, osim ponekad, naslovom rada.
- Rad „Porodični potret”, što ljudi inače ne bi očekivali, potuno je direktan kad su emocije u pitanju. Ima li veće emocije nego kad majka poljubi svoje dijete, i zato su usta ta koja prikazujem, a ne oči, ruke... Imam te direktne emocije na svoja, proživljena osjećanja, kojih se nekad sjetim i prikažem ih na ovaj način – objasnila je ona.
Njeni radovi su, kako je objasnila, njena reakcija na stvarnost koja nas okružuje. Ima i drugačijih radova u njenom ateljeu, ali ih dosad nije izlagala kod nas.
- Oni ne pripadaju ovom rukopisu, potpuno su revolucionarni, kako kaže jedna moja koleginica, i na neki način jedna sociološka priča. Oni su performativni i traju onoliko dugo koliko je se izvodi rad. Ali, ovo nije tako, ovo je više fenomenološka priča – istakla je ona.
- I Olivija i ja suštinski se bavimo unutrašnjim bićem. Samo su način i izraz drugačiji, a suština je ista – kazala je Gardašević.
Olivija Ivanović Strugar za razliku od Gardaševićeve, svoja umjetnička istraživanja predstavlja intimnije i slojevitije. Radovi su joj kompaktniji, objašnjava ona.
- Imamo zajedničkih pitanja na određene teme. Zajednički se često zapitamo o nekim bitnim stvarima u životu. A, onda ih kroz rad rješavamo na svoje (različite) načine. Dobro je to nekada vidjeti na jednom mjestu – odgovorila je Ivanović Strugar.
Podsjetila se svojih ranijih postavki, i izložbe „Ustrojstvo interferencije” i navela da iako je ostala dosljedna temi svog umjetničkog djelovanja, danas je mnogo okrenutija svojim željama.
- To je normalno, jer kad ste mlađi osjećate tremu u smislu kako će drugi doživjeti vaš rad. No, kako vrijeme prolazi radovi su sve više odraz moje želje da svoje emocije pretočim u rad – kazala je ona.
Predstavila se i ovog puta fotografijama na kojojima je intevenisala, i to na različite načine. Ova umjentica smatra da je veoma bitno da posmatraču dozvoli da protumači njen rad na svoj način.
- Radovi jesu emotivni, ali nisam željela da budu previše lični. Dozvolila sam „to malo” ali ne previše, jer bi zašli u neku drugu priču. A, ja sam se uvijek trudila da moji radovi ne budu do kraja dorečeni, zato što dozvoljavam onome koji gleda da ih tumači na svoj način. Višeslojnost mi je bitna. Koristim razne materijale i igru sijenki da bih je postigla. Ta nedorečenost je zapravo slojevitost u mom slučaju – objasnila je ona.
Ona zaključuje: „Nije poenta imati izložbu, nego raditi na sebi, dograđivati se, saznati nešto novo”.S.ĆETKOVIĆ