-Četvrte festivalske večeri užička publika je bila u prilici da vidi „Priče iz bečke šume” Edena fon Horvata, koje je sa ansamblom Gradskog dramskog kazališta Gavela iz Zagreba režirao Igor Vuk Torbica. Čini se da je zagrebački ansambl uvijek spreman da temu koja i nije zanimljiva učini zanimljivom, interpretirajući je, često, na sebi svojstven način i krajnje slobodno. Zagrebačka glumica Nataša Janjić kaže da se radnja ovog komada odvija u Beču tridesetih godina, dakle između dva rata, ali da je po njenoj ocjeni ta radnja bliska današnjem zagrebačkom mentalitetu.
„Mi nismo htjeli da je aktuelizujemo, ali ona, na žalost, jeste aktuelna. To je vrijeme atrakcija, banalnosti, opštih tema i malih života gdje je sve naizgled bitno. To je vrijeme malih sudbina koje su bučne ali bez sadržaja. Čini mi se, zaključuje Nataša Janjić, da su one divan temelj za neke nove ideologije koje mogu dozvati rat”.
Reditelj Igor Vuk Torbica kaže da se to i željelo, da se principom asocijacije publika prepozna u ovom komadu. On posebno apostrofira sledeće: njega je oduševilo kako su, zbog iznenadnog odsustva jednog glumca, imali nevjerovatnu sreću da njegovu ulogu preuzme žena, Jelena Miholjević, i da mu je bilo zanimljivo da „prikažu najčvršću ženu među njima, koja je u nekom smislu postala muškarac i koja navija za patrijarhat”.
- Meni je u tom tekstu dirljivo kako se ljudi koprcaju da budu bolji. Duhovna i materijalna bijeda pretvaraju ljude u sitne, zločeste duše, i u tome se prepoznajemo - konkretna je glumica Barbara Nola.
Zanimljivo je i zapažanje glumice Ksenije Pajić, koja kaže da predstava „Priče iz bečke šume” u svakoj rečenici govori o predrasudama. Svaka rečenica u sebi nosi „ja sam bolji od drugih”. „Svejedno da li je muško, žensko, mlad, star, da li je uspješan, ma šta to značilo u toj maloj ulici. Svaka rečenica je takva – kada muškarci govore o ženama, o ljubavi, kad žene govore o ljubavi majke prema kćerima – sve je predrasuda na predrasudu. Događa se velika tragedija u jako nakićenom svijetu, punom muzike, svjetla, dima. Ono što oni zajedno rade je jako okrutno, a ta okrutnost na koju pristajemo i predrasude kroz koje plivamo, potpuno su neosjetljivi na pravo zbivanje“, kaže Ksenija Pajić.
Bukvalno, kako je konstatovala i Nela Kočiš, ljudi danas više ne misle svojom glavom, već uzimaju ono što im je servirano. Oni čitaju naslove jer im ljenost ne da da pročitaju članak – ili nemaju vremena ili ne razumijju šta ispod naslova piše. Tako svoje mišljenje formiraju na osnovu serviranih naslova.
Sinoć je ansambl Narodnog pozorišta iz Beograda izveo Čehovljevog „Ivanova”, u režiji Tatjane Mandić Rigonat, a večeras se na JPF takmiči Bosansko narodno pozorište iz Zenice sa predstavom „Moja fabrika” Selvedina Avdića koju je režirala Selma Spahić.S. Tijanić
)){kind=small}
