Poštovaoci lika i djela teoretičara književnosti, pjesnika i književnog kritičara, prevodioca, univerzitetskog profesora, člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti prof. dr Slobodana Kalezića (1944–2007) okupili su se preksinoć na večeri posvećenoj njemu i njegovom stvaralaštvu. Omaž naslovljen „Sjećanje na Slobodana Kalezića” održan je u podgoričkoj Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović”, a o Slobodanu Kaleziću govorili su njegov prijatelj i odličan poznvalac njegovog djela prof. dr Siniša Jelušić, književni kritičar i književnik Borislav Jovanović i njegov nekadašnji student dr Adnan Čirgić. Veče su moderirale i s publikom podijelile i sjećanja na svog oca i njegove stihove profesorke, takođe teoretičarke književnosti dr Svetlana Kalezić Radonjić i dr Sofija Kalezić Đuričković. T
Čirgić, koji je bio Kalezićev student, se posebno pozitivno osvrnuo na Kalezićev doprinos proučavanju crnogorske književnosti i autora poniklih u Crnoj Gori, odnosno njegov hrestomatski izbor književnih kritika o autorima iz Crne Gore u sedam tomova. Kalezić nije bio kabinetski profesor niti naučnik, dodaje Čirgić, već je izuzetno studiozno proučavao i istraživao učinivši tako mnogo na rasvjetljavanju djela savremenih (20. vijek) crnogorskih autora, ali i klasika kao što su Njegoš, ili renesansni stvaraoci Đorđe Bizanti, Ljudevit Pasković i Jovan Bona.
O Kalezićevom izuzetnom doprinosu osvjetljavanju ne samo savremenih autora, već lika i stvaralaštva Petra Drugog Petrovića Njegoša kroz vizuru Ive Andrića govorio je dr Jelušić. Na početku, dr Jelušić sjetio se i njihovih studentskih dana, odnosno druženja sa Slobodovanovim bratom poznatim teologom Dimitrijem Kalezićem, a čiji uticaj se vidi i u Slobodanovim književno-teorijskim stavovima i analizama, ali i u njegovom pjesništvu. Posebno treba obratiti pažnju na Kalezićevu zanimljivu i složenu studiju „Andrićev Njegoš” navodi dr Jelušić.
- Citiram: „Andrić i Njegoš predstavljaju najistaknutije vrhunce srpskog jezika i predstavljaju najblistavije uzlete našeg duha”. Svakako jedan od najpotpunijih analiza deset Andrićevih tekstova o Njegošu, a vrijedno je pomena da su oni prvi put integralno objavljeni u „Pobjedi”, a da ih je priredio upravo Slobodan Kalezić – kaže Jelušić, dodajući da je riječ o originalno razrađenoj temi. „Na kraju ogleda on postavlja zaista krucijalno pitanje: što je to što Iva Andrića i Njegoša, uprkos tako brojnim i očiglednim razlikama, više od ostalog dovodi na istu stazu, mlađi se kod starijeg napijajući, a stariji se u mlađem ogledajući?”, dodaje Jelušić, spominjući da se ne smije zaboraviti ni Vuk Karadžić u ovoj priči, i objašnjava:
- „Najveća dva duha srpskog prostora jesu u najboljim obrascima srpskog jezika konačnost pojedinačnog života, na jedan ljudski, međusobno blizak način mirili sa beskonačnošću postojanja” – citira dr Jelušić Kalezićev stav o Andriću i Njegošu.
O Kalezićevoj poeziji, najviše njegovim sonetima govorio je Jovanović, koje on kao pjesnik doživljava kao najsublimiraniji poetski glas.
- Riječ je o poeziji koja ima upečatljivu individualnost, a bez tog samobitija, nema ni poezije. Upravo po tim svojstvima ovaj pjesnik ostaje dio avangardnog crnogorskog poetikusa – zaključuje Jovanović svoju iscrpnu kritiku.
Dr Čirgić i dr Jelušić, u okviru svojih izlaganja istakli su da su ovaj omaž, pa čak i ozbiljnije razmatranje Kalezićevog djela trebale organizovati dvije institucije u čijim okvirima je stvarao – CANU ili Univerzitet Crne Gore.
Na kraju večeri publici je poklonjen po primjerak Kalezićeve zbirke poezije „Vrijeme varljivih vlati”.Ž.J.
)){kind=small}
