Nakon 66 godina od osnivanja, podgorički teatar koji je prevalilo dug put od Pionirskog preko Dječjeg, do danas Gradskog pozorišta, prvi put je juče dodijelio nagrade zaslužnim pojedinicima. Ujedno, na taj način obilježili su i svoj Dan, koji proslavljaju od prošle godine, a koji je ustanovljen 2002. godine, kada su 27. decembra proglašeni – osnovani kao Gradsko pozorište.
Novoustanovljena nagrada za životno djelo i trajni doprinos razvoju Gradskog, koja nosi ime Vasilija Ivanoviča Šćućkina, osnivača pozorišta, pripala je dugogodišnjoj direktorki ovog teatra Mensuri Vanji Popović. Nagrada se sastoji od plakete, novčanog dijela i umjetničkog rada Romana Đuranovića sa Šćućkinovim likom. Nagrada je Popovićevoj pripala, kako je istaknuto u obrazloženju, jer je ona ovo pozorište ne samo vodila, već ga čuvala i uspjela sačuvati i u teškim vremenima. „Kao veliki borac, snažne vizije i važne misije, ona je pozorište stavljala ispred sopstvenog privatnog života, nesebično mu se davala i radovala čisto kao dijete. Po njenom imenu prepoznavalo se Gradsko”. Popovićeva je istakla da je ovo poseban dan u njenom životu jer je ovo prva nagrada koju dobija od svog pozorišta, kome je bukvalno posvetila više od pola života. Prisjetila se i svih onih koje je zatekla 1972. godine, jer, dodaje, da nije bilo njih ne bi bilo ni ovog Gradskog danas. Najviše je raduju činjenice da je napokon ustanovljena nagrada koja nosi Šćućkinovo ime, kao i početak gradnje nove zgrade pozorišta.
- Želja mi je da zajedno s vama uđem u zgradu novog pozorišta, i hvala vam što ste mi vjerovali sve ove godine - rekla je burno pozdravljena Vanja Popović zahvaljujući na nagradi koju joj je uručila Ivana Mrvaljević, sadašnja direktorka pozorišta.
Godišnje nagrade pripale su iz umjetničkog sektora glumcima Dejanu Đonoviću i Jeleni Simić, iz sektora za opšte poslove producentkinji Ani Medigović i iz tehničkog sektora rekviziteru Velimiru Čukiću.
Kako je naglašeno u obrazloženju, Čukiću je nagrada pripala „za posvećenost i ljubav prema poslu, kao i visoke etičke standarde”, i to tokom čiavog njegovog radnog vijeka, pa se može reći da je to „nagrada za kontinuitet u radu i za dosljednost svih ovih godina”.
- Dragocjen je njegov talenat da napravi nešto ni od čega i stvori nešto niotkud. Njegovo prisustvo i reakcija iza sufite ili gledališta na probama, za glumce su najbolji znak da su na pravom putu – pročitala je glumica Branka Femić, koja je vodila ceremoniju proslave.
I producentkinja Ana Medigović zaslužila je nagradu zbog posvećenosti i ljubavi prema poslu i pozorištu uopšte.
- Dragocjeno je njeno poznavanje pozorišne umjetnosti i praćenje trendova u teatru. Ana nenametljivo umije da da pravi savjet i da pomogne u donošenju važnih odluka. Visoki etički i estetski standardi u poslu i marljivost njene su glavne odlike – stoji u obrazloženju.
Glumici Jeleni Simić, koja je članica ansambla od 2014. nagrada je pripala jer je uspjela da se istakne nesvakidšnjim talentom i posvećenošću, a koji potvrđuje svakom novom, kao i starom ulogom na sceni, a koje su njoj i pozorištu donijele i nagrade.
- Ne manje bitna je i čista, gotovo djetinja emocija, zbog koje je najmlađa publika poput magneta prati na sceni, što je, uz sve pomenuto, preporučilo za dobitnicu nagrade – stoji između ostalog u obrazloženju.
Glumac Dejan Đonović, koji je stalni član pozorišta od 1993. a za kojeg je istaknuto da je nosilac repertoara s obzirom na broj odigranih, kao i uloga u kojima trenutno igra, nagrađen je ne samo zbog posvećenosti poslu, već i zbog „kolegijalnosti, marljivosti i vanserijske kreativnosti”.
- Jednako je angažovan na sve tri scene kroz koje se u Gradskom kreira repertoar – Dramskoj sceni za djecu, Lutkarskoj i Večernjoj sceni. U tekućoj godini ostvario je zapažene uloge u predstavama „Romeo i Julija”, „Mi djeca sa stanicer Zoo” i „Modro blago” - rečeno je o Đonoviću, a koji se na nagradi zahvalio stihovima.
Prisutnima na proslavi najprije se obratila direktorka Ivana Mrvaljević zahvaljujući se svima koji rade na i kreiraju repertoar pozorišta, kao i publici, ističući:
- Bila je ovo godina dobrih predstava, značajnih nagrada, ali i godina velikih radova na zgradi koji odmiču pravom dinamikom, i obećavajući da ćemo jedan od narednih, ne tako dalekih rođendana slaviti kod kuće – rekla je Mrvaljević.
Na kraju je pročitana i telegramska čestitka reditelja Jagoša Markovića, predsjednika pozorišnog savjeta, koji je bio spriječen da prisustvuje proslavi.Ž.J.


„Uzlet 2” će dobiti korice kad i Gradsko krov nad glavom

Ovom prilikom predstavljena je i publikacija monografskog karaktera, „Uzlet”, koja daje presjek posljednjih pet godina rada Gradskog pozorišta (2012-2017).
Urednica publikacije Rosanda Mučalica je rekla da je „Uzlet” pisani trag o tome što je urađeno i kako je to ocijenjeno, objedinjujući najbolje trenutke i ljude iz ovog pozorišta proteklih pet godina. „Kao rezultat promišljene vizije, od 2012. do 2017. godine Gradsko pozorište zakoračilo je u neke smjelije repertoarske priče koje su osvojile i publiku i brojne festivale u zemlji regionu”, rekla je Mučalica.
Knjigu je grafički uobličila dizajnerka Ana Đurković, koja je objasnila i zašto knjiga nema do kraja urađene korice:
- Izgleda sirovo, otvoreno i nedovršeno – baš kao što trenutno izgleda i ona zgrada u Ulici Marka Miljanova koju svi željno čekamo. Na simboličan način to je bila ideja da se i kroz dizajn i izradu knjige još jednom pošalje apel da Gradsko pozorište dobije što prije svoju kuću. Tada će, nadam se i buduće knjige imati svoje korice – rekla je Đurković.