Nova knjiga našeg i holivudskog stara Radeta Šerbedžije „Poslije kiše”, nastavak prvog autobiografskog zapisa „Do poslednjeg daha” promovisana je u utorak u Biblioteci grada Beograda. „Poslije kiše” u izdanju „Kosmosa” iz Beograda i „Nove knjige” iz Podgorice izazvala je veliku pažnju u javnom i kulturnom životu srpske prestonice. O knjizi su govorili izdavač „Kosmosa” Predrag Uljarević, književni kritičar i publicista Igor Mandić iz Zagreba, prof dr Aleksandar Jerkov sa Filološkog fakulteta u Beogradu i autor Šerbedžija. Glumac se posebno obradovao kada je u publici vidio svoje kolege Branku Petrić i Miodraga Krivokapića.
– Kao što mi je život bio uvijek mnogo važniji, tako sam beskrajno uvijek bio zaljubljen u fudbal, ali ga rijetko gledam jer je to beskrajno dosadna igra, rekao je Šerbedžija iznoseći dijelove svog života, koji je i tematski smjestio u knjigu. Rekao je da je naučio da je blagost najvažnija kategorija koja vam je data u životu.
– Jako boli kada te neko napada i jako te boli kada gledaš, ali blagost je nešto sa čim nadilaziš sve i jače je od svega. Igor je bio prvi profesionalac kome sam dao da pročita moje pjesme. Tada mi je rekao: „Pa štampaj to, čitao sam ja i lošijih pjesama”, a on je i kumovao da se ta moja knjiga zove „Promenljivi”, rekao je Šerbedžija.
Predrag Uljarević je ukazao da je na samom kraju knjige čitava sahrana Radetovog oca – Danila Šerbedžije na Bežanijskom groblju u Beogradu.
– Čuju se tužni zvuci violine Antuna Stašića i još tužniji refren „Ali, Liko, volili te iko”. Dakle, nova knjiga predstavlja autobiografske, odnosno memoarskih zapisa Rada Šerbedžije.
– Mogla je ponijeti naslov „Do poslednjeg daha 2”, što bi bio nastavak njegove prethodne knjige. Ova zbirka zapisa nosi veliku količinu emocija, što je posebna čar. To su pasusi o umjetnosti glume, u koju se zaljubljuje, ali i zapisi o ocu Danilu i zapisi o Radetovom duhovnom ocu Krleži. To su za mene pasusi o umjetnosti glume, zanimljivi eseji. Svoje priče priča visoko literarno. Kada pročitamo ovu knjigu, prosto zaboravljamo da je riječ o glumcu i o glumi. Šerbedžija je sišao sa pozorišne scene, sklonio se od filmskih reflektora da bi pronašao neku drugu scenu, svoju unutrašnju, u kojima on riječima osvjetljava tu scenu i sebe, rekao je Uljarević.
Kako se čulo sa Šerbedžijom je preskočena relacija izdavač – autor, jer , kako se čulo, kuća „Kosmos” ima istinske prijateljske odnose sa slavnim glumcem, koji nisu zasnovani na profitu, već pravom drugarstvu.
– Da se razumijemo, nije izostala ni prodaja knjige, jer se njegove knjige odlično prodaju u svim krajevima naše bivše nam zemlje, pa i u Lici, ukoliko tamo uopšte i ima čitalaca – rekao je izdavač.
Profesor Aleksandar Jerkov primijetio je da svi mi volimo Šerbedžiju i šta god da bi on uradio, „mi bi to voljeli, jer nam je on živote ispunio radošću i nekontinuiranom umjetničkim zadovoljstvom”.
Igor Mandić, je bio u svom kozerskom i duhovitom maniru i ovaj put.
– Ovdje sam doveden prisilno, da budem predstavnik zagrebačkom mišljenju o Radi, koje je veoma loše. Radu u Zagrebu ne vole. Zaboravili su sve što je radio. Poslije 1990. je u Zagrebu izdajnik hrvatstva, a u Beogradu izdajnik srpstva, a on sebe naziva dvostrukim izdajnikom u ovoj knjizi – rekao je Mandić. On kaže da u mladosti nije poznavao Šerbedžiju jer nije bio u glumačkim vodama. Ali, kao ambiciozan student književnosti jurcao je po teatrima i gledao predstave. Gledao ga je kako glumi...
– Ali nijesam znao dokle će on dogurati, pa mu se nisam na vrijeme ulizivao, ali nas se sudbina vremenom privlačila jedan drugom, pa sam tako u njegovom pisanju otkrio njegovu izuzetnu lirsku žicu i ponudio se da mu pomognem kod objavljivanja i pisanja predgovora i teksta za njegovu prvu zbirku „Promenljivi” koja je objavljena u Subotici, 1993. godine. Ova nova knjiga je nevesela, puna je gorčine, ali je opet na jedan vedar način, vedra gorčina, a to samo Rade umije među ovim našim savremenim spisateljima, rekao je Mandić.M.Nj.