Za najbolju knjigu satire na srpskom jeziku nagrada ,,Radoje Domanović” dodijeljena je Janku Jeliću za knjigu priča ,,Zlatni čovjek” (Matica srpska - Društvo članova u Crnoj Gori), Milanu R. Simiću za knjigu aforizama ,,Žulj na žulj” (Društvo ,,Trag” i časopis ,,Naš trag”) i Jeremiji Lazareviću za knjigu poezije ,,Filozofija” (,,Filip Višnjić”).
Jelić je rekao da svima njima u Matici srpskoj - Društvu članova u Crnoj Gori veoma znači priznanje ,,Radoje Domanović” na putu borbe za srpski jezik.
-Radoje Domanović je jednom prilikom rekao da nije mogao ni sanjati šta će sve kritičari pronaći u njegovim pričama, tako ni ja nijesam mogao sanjati da ću se naći u ovakvoj jednoj poziciji, na ovakvom mjestu. Hvala žiriju za ove lijepe riječi i za to što je prepoznao u mojoj knjizi. Možda ljudi iz žirija i nijesu svjesni koliko nama iz Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori ovo priznanje znači. To je veliki podsticaj za naš rad, na ovom putu borbe srpskog jezika, pisma, srpske kulture, srpskoga imena, i vjerujte, ta naša pozicija je često stradalna, a nekad je i satirična, pa valjda je zato knjiga i dobila nagradu – kazao je, između ostalog, Janko Jelić.
Priče u zbirci ,,Zlatni čovjek” ispričane su zanimljivo, lako, neusiljeno, životno, neposredno sa originalnim, izvornim humorom, prepoznatljivim za Janka Jelića (1979), a paradoksalnost situacija u koje dospijevaju likovi, ironija i sarkazam koji se na to nadograđuju, stvaraju zdrav i jedar humor.
-Zaista, Vaše priče su natopljene duhom Vašega kraja, narodnog duha i umnosti, ali i izrazite ironije, tako da je nova literatura postala bogata za jedno veliko djelo – kazao je o Jelićevoj knjizi predsjednik žirija i UKS pisac Radomir Andrić.
Jednoglasnu odluku je donio žiri u sastavu: Radomir Andrić (predsjednik), Milovan Vitezović, Petar Žebeljan, Slađana Mitrović, Radoslav Tilger, Aleksandar Čotrić i Bojan Ljubenović.
Priznanje ,,Ekselencija satire”, koje se dodjeljuje najboljim stranim satiričarima, pripala je Ljubomiru Feldeku iz Bratislave, Mihailu Vešimu iz Sofije i Vladislavu Vlahoviću iz Podgorice.
Vlahović je zahvalio posebno onima koji ga inspirišu na pisanje i istakao da ,,sloboda rađa smijeh, a smijeh slobodu”.
Profesoru Pavlu Kovačeviću i Savi Martinoviću uručena je nagrada Udruženja književnika Srbije ,,Radoje Domanović” za 2017. godinu za ukupan doprinos srpskoj satiri.
U obrazloženju je navedeno da je Pavle Kovačević (1940) u književnom stvaralaštvu dostigao vrhunske domete, a kao aforističar ušao u sazvježđe velikana satire već prvom knjigom ,,Do sarkazma i napred” (1967).
,,U Kovačevićevom opusu najviše fasciniraju dubina njegovih zapažanja i slikovitost i elegancija književnog stila”, ocijenio je žiri.
Ono što posebno ističe Savu Martinovića (1935) u vrhunskom jatu srpske satire je, prema zapažanju žirija, njegovo ogledanje u čitavom nizu žanrova - aforizmu, epigramu, priči, mikro-zapisu, mikro-eseju, pitalici i romanu.
,,Njegovoj znatiželji i literarnom gabaritu tesni su svi okviri i zato ih neprestano mijenja i razmiče”, stoji u obrazloženju koje je pročitao Čotrić.
Martinović je rekao da se divi žiriju koji je sa toliko preciznosti dodijelio nagradu Pavlu Kovačeviću, ali i da se ponosi onim koji sa njim dobija istu nagradu i od koga je, iako je mlađi, učio da piše satiru.
Kovačević se uz mnogo humora osvrnuo na odnos naroda i vođa, u čijoj koži, kaže ne bi bio, i naglasio da ne treba težiti krajnosti te da ,,satiričar drži centar - Srbin u Srbiji sa širokim krilima revolucije i demokratije”, da ,,svako pero orla treba da bude na svojoj strani, ali međusobno u slozi”, a aforizmima je ilustrovao da su potomci vođe.
Laureate je pozdravio Radomir Andrić, predsjednik žirija i UKS-a, koji je govorio o Domanoviću kao ,,predvodniku satire i humora na Balkanu”, koji je ukazao na svevremenu izvitopirenost vlasti, kao i o značaju humora i književnosti koja, kazujući istinu, ,,otrježnjava od otrova svakodnevnice”.A.Ć.


Teorijski doprinos Teofilovića

Za teorijski doprinos satiri nagrađen je Vitomir Teofilović (1943), za knjigu ,,Eseji o aforizmima o romanima o pesmama” (Gea), koju je žiri ocijenio kao književni podvig, kapitalno izdanje i enciklopediju srpske satiJelić prima priznanjere, posebno aforistike.
,,Teofilovićev stil je elegantan, jasan, lapidaran i sadržajan. Ako je Stanislav Ježi Lec vratio aforizmu ugled svojim ,,Neočešljanim mislima” na literarnom planu, Vitomir Teofilović je to učinio knjigom ,,Eseji” na književno-teorijskom polju”, navedeno je u obrazloženju. Teofiloviće je rekao da ga je na pisanje nagrađene knjige, prve u trilogiji, podstakao jedinstven slučaj da pola stoljeća na ovom prostoru veliki broj ljudi piše vrhunsku satiru, te je dao skice portreta sedmoro, kako je rekao, velikana satire, i pokazao čitavu biblioteku našeg humora.