Nagrada „Laureat drugog stepena” kojom je u Grodnom u Bjelorusiji, na 17. međunarodnom festivalu „Koložski Blagovest” ovjenčan hor Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo 1839 Kotor” uspjeh je za cijeli kolektiv, ali i za svakog člana pojedinačno. Ovo priznanje daje im novi polet u entuzijazmu, koji objedinjuje amatere i profesionalne muzičare, baš kao što to čini i svojom ličnošću dirigent Mihajlo Lazarević. Sama činjenica da je selekcija horova za takmičenje trajala godinu dana, da je od preslišanih tri stotine horova, na festival pozvano 50, a u takmičarskom dijelu učestvovalo 35, među kojima je i „Jedinstvo”, dovoljno govori o kvalitetu i spremnosti naših pjevača da se oprobaju u crkvenom pjevanju sa eminentnim horovima Istočne Evrope.
– Do sada za 17 godina trajanja festivala nijedan laureat prvog stepena nije dodijeljen, a „Jedinstvo” je prvi hor sa Balkana koji je dobio laureat drugog stepena, a samim tim i Srpske pravoslavne crkve. Možemo s ponosom reći da smo osvjetlali obraz i gradu Kotoru i našim precima, koji su još davne 1839. osnovali ovaj hor, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za koju je organski vezan sve ove decenije i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, rekao je dirigent Lazarević na prijemu priređenom u Riznici SPC u Kotoru.
Da je konkurencija na takmičenju bila jaka, jer su slovenski horovi uvijek njegovali najbolje vokale, primijetio je maestro Miroslav Homen, dirigent značajnih orkestara, opera i horova u bivšoj Jugoslaviji. On je posredno vezan i za ovo Društvo, s obzirom da je njegov otac Anton Homen vodio „Jedinstvo” poslije Drugog svjetskog rata. Uz ocjenu da „zapadni horovi njeguju pročišćeni način malo eteričnog pjevanja”, Homen je naglasio da ostali slovenski, posebno ruski horovi, imaju „taj neki fundament, koji uvijek fali”.
– Danas je bilo četiri basa, ali ima jedan lijepi kontraš, jer sam čuo kada je lijepo obojio melodiju dolje. Bilo je, na moje pozitivno iznenađenje, mnogo više tenora. Dalmatinci imaju tenore, ali ne u ovolikom broju. Ovako finih tenora odavno nisam čuo. Zadnji cjelovečernji koncert kojem sam prisustvovao prije par godina, nasuprot ovom danas, govori o velikom pomaku unaprijed SPD „Jedinstvo”. Sa Mihajlom sam se već odavno upoznao kada je bio omaž mom tati. On je izvodio njegovu kompoziciju „Smiluj se”. Već tada je hor išao naprijed. Od tada do danas vidljiva je nemjerljiva razlika i zaslužili ste sigurno sve pohvale i nagradu koje ste dobili tamo, kazao je Homen, poželjevši horu „Jedinstvo” da Kotoru donese staru slavu koju je nekad imao. Jedan od tenora, Petar Bukilica, je rekao da su na njega najjači utisak ostavile riječi protojereja Aleksandra Šaškova kompozitora i dirigenta, člana žirija već 17 godina.
– Kazao nam je da smo sigurno najbolji hor sa Balkana koji je ikada došao na festival. Radi poređenja, postoji sličan festival u Minsku. Hor koji je tamo osvojio „gran-pri”, na festiavlu u Grodnom je samo mogao da dođe do četvrtog mjesta. A koliko je festival rastao u svih tih 17 godina pokazuje i sama činjenica da horovi koji su na početku bili u konkurenciji za glavne nagrade, ove godine nisu čak uspjeli ni da se kvalifikuju za glavno takmičarsko veče. Bili smo impresionirani i ponosni, kazao je Bukilica.
Predivno iskustvo ujednio je i pokazatelj da „možemo mnogo bolje”, kaže Stefan Lazarević, student treće godine na odsjeku za violončelo Fakulteta muzičkih umjetnosti na Cetinju. Sa istog fakulteta je i Jovana Miljenović, koja je na drugoj godini studijskog programa Opšta muzička pedagogija Oboje su završili nižu i srednju muzičku školu u Kotoru, a kao srednjoškolci pjevali su i u horu SPD „Jedinstvo”. Jovana je čak učila solo-pjevanje, odlučila je da studira muzičku pedagogiju, ali staru ljubav za pjevanjem izražava kroz horske aktivnosti. Svojim mekim sopranom otpjevala je visoke solo dionice u tri kompozicije na takmičenju, među kojima je i „O preblagi tihi učitelju” Natalije Knjažinske, pisanu za ovaj hor po motivima „Luče mikrokozme”. Kompozicija je svojevrsna „lična karta” Hora, jer su njome predstavili i kulturnu istoriju Crne Gore, kaže Miljenović i dodaje da su publici u Bjelorusiji približili i muziku drugih domaćih autora kao što su Isidor Bajić, Stevan Mokranjac, Hristina Parezanović. Tenor Novica Zečević, jedan je od četvoro članova Hora koji dolaze iz Herceg Novog. U horu pjeva od 2004. godine, a ljubav prema horskoj muzici, kaže, došla je spontano. Nije se školovao muzički, ali je kroz hor malo- pomalo naučio note i sada pjeva i veoma zahtjevne solističke partiture.
– Čast je pjevati u horu SPD „Jedinstvo”, a ova nagrada je velika satisfakcija za sve nas pjevače, vjetar u leđa za dalji rad. Velika je stvar biti Llaureat drugog stepena među horovima koji su neprikosnoveni – ukrajinski, bjeloruskim, ruski horovi, čime smo svrstani u rang sa patrijaršijskim moskovskim horom, što nam je velika čast i zadovoljstvo, rekao je Zečević za „Dan”..
M.D.Popović


Glasovni sklad

– Nekadašnju želju da pjevam ostvarujem kroz ovaj hor i to mi je sasvim dovoljno. Jako je bitno da imamo usklađenu boju glasova, da se niko ne prepoznaje pojedinačno i postići to u horu sa 40 članova je velika umjetnost. Profesor Mihajlo Lazarević to radi odlično, on je prije svega veliki čovjek, onda i vrsni dirigent koji nam prenosi muziku na jedan potpuno novi način, kako muzički, tako i tehnički, čovjek koji živi muziku, primjećuje Miljenović.


Pjevanje ih grijalo tokom putovanja

Na Isidoru Nikolić, učenicu trećeg razreda Srednje muzičke škole „Vida Matjan”, najveći utisak sa gostovanja ostavilo je nezaboravno druženje tokom putovanja - šale, pjevanje, zajedničko dijeljenje i onih manje lijepih trenutaka (kao što je presijedanje na aerodromu, čekanje prevoza, hladnoća). Put je trajao malo duže nego što se očekivalo, oko 30 sati do Grodnog. Od Kotora do Beograda putovali su autobusom, odatle avionom do Varšave, a onda do Grodnog autobusom.
– Osjećam se počašćenom što sam članica „Jedinstva” i što imam priliku i da nešto pjevam solo, a posebno mi je drago što su u sastavu hora mnogi učenici kotorske Muzičke škole. Publika u Bjelorusiji je bila oduševljena, toplo su nas primili i podržali. Bilo je još dosta drugih horova koji su takođe divno pjevali, a mi smo bili privilegovani što smo mogli da ih slušamo, kaže Nikolić.