Povodom obilježavanja 140 godina od rođenja istaknutog likovnog umjetnika Pera Počeka, Narodni muzej Crne Gore priredio je u prostoru Umjetničke galerije u Vladinom domu na Cetinju predavanje o njegovom životu i umjetničkom djelu.
Istoričarka umjetnosti Snežana Ivović podsjetila je da se počeci modernih tendencija u crnogorskoj likovnoj umjetnosti vezuje za prvu generaciju školovanih umjetnika među kojima posebno mjesto pripada Peru Počeku.
– Kao stipendista crnogorskog Dvora studira Akademiju likovnih umjetnosti u Napulju u klasi profesora Domenika Morelija i Filipa Palicija. Vrlo brzo se pokazao kao najtalentovaniji učenik profesora Morelija. Bio je veoma cijenjen od svojih profesora, pa je Moreli želio da ga on zamijeni kao budući profesor na Akademiji. Međutim, Počekove namjere su bile drugačije. Još kao student obišao je mnoge evropske zemlje od južne Italije do Norveške. U Italiji će ostati do kraja života, ali veze sa rodnim krajem ostaće trajne. .. Putuje i slika njene predjele, šumovite obronke Lovćena, Njegoševu kapelu, Boku, Rijeku Crnojevića, a naročito Ulcinj. Sa 108 slika, kako prenosi „Glas Crnogorca”, predstaviće se 1907. godine na izložbi Balkanskih zemalja u Londonu, a potom će ti radovi biti prezentirani na Cetinju u Biljardi. To je bila njegova prva samostalna izložba koju otvara knjaz Nikola. ... Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama beogradskog društva „Lada”, a 1937. u Rocca di Papo organizovao je samostalnu izložbu sa 39 slika. Njegova velika želja je bila da se njegova djela nađu na Cetinju – ispričala je Ivović.
Kako je istakla, Poček se u slikarstvu tematski opredjeljuje za pejzaže, figuralne kompozicije, mrtve prirode, a jedan segment njegovog stvaralaštva pripada istorijsko-nacionalnoj tematici.
– Kao i ostali slikari iz njegove generacije Poček svoje likovno obrazovanje razvija u duhu akademskog realizma oslanjajući se na iskustva stečena u napuljskoj Akademiji. Već tokom prve decenije 20. vijeka napušta taj manir i postepeno u njegovom slikarstvu, a posebno u pejzažima dolazi do promjena pa jednim spontanijim izrazom, opuštenijeg slikarskog rukopisa, uvodi svjetlost. Od tada njegove umjetničke preokupacije, pod impresijama mediteranskog podneblja, počinju da se okreću ka plenerističkom stilskom izrazu. Počekove slikarske virtuoznosti. Ove slike predstavljaju prelazni period do konačne transformacije ka impresionističkom prosedeu (Vršidba) gdje je slika postala dvodimenzionalna površina, a predmeti izgubili težinu pretvarajući se u igru bojenih kontrasta različitog svjetlosnog intenziteta. Nešto kasnije prelazi ekspresivni tretman (Rocca di Papa), slike odlikuje prigušena paleta, naglašenija i gušća faktura, hitar potez, sa izraženim svijetlo-tamnim kontrastima. Ovaj period trajao je relativno kratko nakon čega umjetnikova paleta prelazi na pređašnji tamniji kolorit i plastičku punoću oblika – kazala je Ivović.
– U njegovom bogatom slikarskom opusu važno mjesto zauzimaju i portreti. Treba izdvojiti maestralno izvedena njegova dva autoportreta, portret Maksima Gorkog, Njegošev, profesora Morelija i Palicija, kao i portrete roditelja Ilije i Gordane – kazala je Ivović.
Ona je saopštila i da istoričarke umjetnosti Anđe Kapičić i Ljiljana Zeković rade na monografiji o Peru Počeku (Cetinje, 11.3.1878. – Rim, 2. 2.1963.).
– Sakupile su obiman materijal, a mi se nadamo da će ovo kapitalno djelo koje sveobuhvatnije valorizuje cjelokupno Počekovo djelo i detaljnije rasvijetljava crnogorsku likovnu umjetnost vezanu za prvu generaciju naših slikara, uskoro biti i realizovano – zaključila je Ivović.
Z.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
