Nova zbirka poezije mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija „Treptaji neizrecivog”, u izdanju beogradskog „Štampar Makarija” i podgoričkog „Obodskog slova” predstavljena je u podgoričkom Duhovnom centru „Sveti Simeon Mirotočivi”. Knjiga je promovisana u okviru Tribine „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore, koja se svakog četvrtka održava u ovom prostoru. O knjizi su govorili članovi UKCG – Novica Đurić, predsjednik, Milica Kralj, urednica Tribine, Budimir Dubak, pisac predgovora i Radomir Uljarević, urednik izdanja.
Na početku, Đurić je, kao i Milica Kralj, zahvalio mitropolitu Amfilohiju, koji je i sam član UKCG i Udruženja književnika Srbije, da u ovom prostoru održavaju promocije i književne večeri. Jer, na taj način, omogućeno je da ovo Udruženje postoji kontinuirano uprkos opstrukcijama.
– Večeras se radujemo što smo u prilici da se slovimo sa vašom najnovijom knjigom „Treptaji neizrecivog”. Vjerujem da je vrijeme između dva treptaja ona neizreciva Hristova čestica – rekao je u kratkom obraćanju Đurić.
Književnik Budimir Dubak kaže da mitropolitova poezija aktuelizuje drevno i vječno pitanje odnosa poezije i religije. Tretira se tu i pitanje religije kao praktične filozofije, dodaje Dubak.
– Za sposobnost proziranja u onostrano, u transcendentalnu stvarnost, neophodno je iskustvo svetoga, a tako Mirča Elijade definiše religiju. Tako se i u temelju poezije mitropolita Amfilohija nalazi čudesno iskustvo svetog. Ishodište tog iskustva otkrivamo u svetom jevađelju po Jovanu, - `U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ`. Ona bješe u početku Boga, kroz nju je sve postalo i bez nje ništa nije postalo – rekao je Dubak. Podsjećajući na pjesmotvorenje Svetog Save, Njegoša, i drugih srpskih pjesnika iz istorije, Dubak dodaje da je i mitropolitova poezija bogonadahnuta, pa prema tome okrenuta sozercavanju Tajne.
– Poezija mitropolita Amfilohija je pojanje novog pustinjaka cetinjskog, ona je dopuna molitve u oltaru hrama, ona je radosno-tužno slovoslovlje Gospodu i njegovoj tvorevini. Ona je jezik na kome se saopštava da je u jagnjetu spas – rekao je Dubak, ističući da se ova zbirka nadovezuje na njegovu prethodnu zbirku „U jagnjetu je spas”. Njegove pjesme, dodaje Dubak, mogu se doživjeti kao mali zapisi o njegovim putovanjima, a koja su uvijek putovanja u slavu Boga, od oltara natrag ka oltaru, pa tim i sagledavanja o sopstvenoj ljudskoj i pjesničkoj poziciji u kosmosu.
Radomir Uljarević ističe da vrlo često mitropolitove pjesme podsjećaju na misli koje je Njegoš zapisao u Bilježnici, i da ga fascinira mitropolitovo insistiranje na „vraćanju duše u čistotu”. Ujedno, fascinira ga i mitropolitovo čitanje Njegoševe „Bilježnice”, koji piše iz perspektive stalne molitve, dodajući da su njegove pjesme u stvari „uzgredice”. No, dodaje Uljarević, one su u dahu i duhu molitve.
– Skladnost riječi u ovoj poeziji je tako ubjedljiva i ona angažuje, afirmiše unutrašnju snagu čistote i dubine, topline vjere - kaže Uljarević, dodajući da su ti stihovi ogrnuti svetotajinskim smirenjem.
Pjesnikinja i kritičarka Milica Kralj, podsjeća na Dučićeve riječi da u kosmosu postoje samo dva tvorca Bog i pjesnik; te da je pjesnik prvi objavio Boga, a da je poezija glavna veza između neba i zemlje. Ističući da je mitropolitova poezija „pjesmotvorna putanja ka Hristu, sa čistotom hristolike duše, pjesmolikim traganjem za jedinstvenom i jedinom Istinom, svesadržanom i svesadržajnom u vrhovnoj božijoj promisli.
- „Treptaj neizrecivog” – bogočežnjiva je pjesma, molitveno obraćanje produženog trajanja kao nastavak one grane bogomislenog i bogospoznajnog srednjovjekovnog crkvenoslovenskog pjesništva, počev, recimo, od `Azbučne molitve`, utemeljene na velikim pravoslavnim istinama, od onih pjesničkih krugova zasnovan na onim poetskim simbolima kojima se raširenim krilima leti u nebesa. Jer, kako to pjevaju zlatokrili himnografi, i pjev našeg mitropolita, zatvara taj nebeskim osijanjima zlatni krug, jer kazano je i Hristovim ranama i svakom ljudskom ranom utvrđena istina „Bog je ljubav” - navodi Kralj između ostalog. „A ta svevidna, sveprisutna, sveprožimajuća, sveobuhvatna, svejedinstvena, sverazumijevajuća, svjetlosna i svjetosna ljubav jeste i jedini spas, izrečena onom svetom i svijetlom pjesničkom laticom iz dubine bića, iz neizrječja u riječ” - naglašava Kralj.
Tokom promocije mitropolit Amfilohije čitao je prisutnima svoje stihove, objašnjavajući kojim povodom i kada su nastali pojedini versi. Mitropolitove stihove kazivala je i Milica Kralj.Ž.J.

Zahvalnost za 2.000 Tribina

Tribina „Riječ” UKCG izražava bezmjernu zahvalnost mitropolitu Amfilohiju za opstanak srpske književnosti, za opstanak srpskog jezika i pisma na tom jeziku; zahvalnost za stalnu adresu, rekla je Milica Kralj.
– Izražavamo zahvalnost za 2.000 književnih večeri Tribine „Riječ”, započetih u drvenoj baraci ispod crkve Svetog Đorđa na Gorici, nastavljenih u Crkvi 40 Momišićkih velikomučenika, i ovdje u Manastiru Svetog Simeona Mirotočivog; zahvalnost što nam svojim primjerom istrajavanja, neodustajanja pred ogromnim preprekama, pred najvećim opasnostima, pred nepojamnim zlima, uliva nadu, utvrđuje vjeru i daruje ljubav – rekla je Kralj.