Jedan od najljepših i najradosnijih srpskih običaja koji se zadržao do danas, čak i u gradovima, jeste farbanje jaja za Vaskrs. Po ustaljenoj tradiciji, vaskršnja jaja se boje (farbaju) na Veliki petak, u dan kada se, inače, ništa drugo ne radi, već su sve naše misli upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja, od ljudi, na Golgoti i Jerusalimu.
– Veliki petak za sve hrišćane je dan strogog posta i žalosti. Oni koji se toga dosljedno drže pripremaju hranu na vodi ili čak uopšte ne jedu i ne piju do zalaska sunca. Smatra se neumjesnim, praznoslovlje i bilo kakvo smijanje, radovanje ili slušanje muzike, što možemo prepoznati i u bogoslužbenim pravilima da na Veliki petak ne zvone zvona, već se bogosluženja najavljuju drvenim klepalima – kaže jerej Dragoslav Rakić, paroh paštrovski.
On dodaje da smo pozvani da ove dane učinimo da najprije budu dani molitve za nas i za sve one koji su izgubili svoje živote stradajući, ponekad ne znajući zašto, ponekad zbog svojih grijehova, ili bilo kojih drugih razloga...
– Da se molimo da Gospod žive ukrijepi da imaju snage da odole neprijateljima svojim te da se bore protiv zla, a svi zajedno da se radujemo radošću Vaskrsenja jer je Gospod vaskrsao – kaže sveštenik Rakić.
Jaja se mogu farbati i dan prije ili poslije, ako smo određenim životnim, poslovnim okolnostima apsolutno onemogućeni, jer polazna tačka tog čina jeste djelo koje se čini u slavu Božiju i svakako da prinoseći Bogu slavu i hvalu ne treba da se zakonski opterećujemo nekim kaznama kojima nas straše kvazi duhovnici.
Farbanje jaja
Da se podsjetimo i onog kitnjastog dijela i pravila koje mnogi znaju...
– Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osvećene vodice koja je osvećena u toku Vaskršnjeg posta ili ranije. Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se „čuvarkuća”. Prije farbanja, jaja se mogu „šarati”, danas raznim tehnikama koje mladi roditelji i djeca rado praktikuju. Na jajetu se obično piše X. V. i V. V. (Hristos Vaskrse i Vaistinu Vaskrse), crtaju krstiće, cvjetiće i druge lijepe figurice – ispričao je otac Dragoslav.
Simbolika
Jaja se farbaju u spomen na događaj kada je Sveta Marija Magdalina Mironosica (to je ona djevojka, koja je sa Presvetom Bogorodicom, neprekidno bila uz Hrista u toku njegovog golgotskog stradanja, i kojoj se Hristos prvoj javio po vaskrsenju), putovala u Rim da propovijeda Jevanđelje, i posjetila cara Tiberija. Tada mu je, po običaju, predala jaja i pozdravila ga riječima: „Hristos Vaskrse”, a on ne vjerujući u Vaskrsenje riječima da je to moguće kao i to da ova bijela jaja postanu crvena, i Gospod, naravno, učini crvenima za svjedočanstvo svima.
– Crvena boja simboliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena istovremeno i boja vaskrsenja. Jer, vaskrsenja nema bez stradanja i smrti. To je, dakle, prvenstveno boja hrišćana i crkve...– pojasnio je sveštenik.
Vaskršnje slavlje
Kada svane dan Vaskrsenja Hristova, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova, dugo, zvone sva zvona, i javljaju dolazak velikog praznika.
– Domaćin sa porodicom odlazi u crkvu na Svetu Vaskršnju službu. Poslije službe, narod se međusobno pozdravlja riječima: „Hristos Vaskrse!” i „Vaistinu Vaskrse!” Taj pozdrav traje sve do Spasovdana. Kad se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću. Ukoliko ne umiju da otpjevaju Vaskršnji tropar, naglas se čita „Oče naš” i druge molitve koje se znaju napamet, ili se čitaju iz molitvenika. Poslije zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za svečano postavljenu trpezu – pojasnio je paroh paštrovski.
Tucanje jajima
Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tada nastane veselje i takmičenje čije je jaje najjače.
– To je velika radost, naročito za djecu. Prilikom tucanja izgovara se, takođe, „Hristos Vaskrse” i „Vaistinu Vaskrse”. Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo. Toga dana, ako gost dođe u kuću, prvo se dariva farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim ponudama – pojasnio je sveštenik.
R.K.

Druga tumačenja

Postoje i druga tumačenja koja zadiru u dublju, predhrišćansku istoriju. Koliko god se praznovanje razlikuje od naroda do naroda, pa i od regiona do regiona, farbanje jaja je najprepoznatljiviji simbol Vaskrsa.
– Istina, i tu postoje lokalne osobenosti i uticaji predhrišćanske tradicije, a pojedini običaji su modifikovani tokom vjekova. Jaje je oduvijek simbol plodnosti, obnavljanja prirode i života. U Mesopotamiji, Egiptu, antičkoj Grčkoj i Indiji vjerovalo se da je svijet nastao iz jajeta. U vrijeme paganstva, slavljen je početak proljeća na dan ravnodnevnice, blagosiljanjem sjemenja raznih biljaka i polaganjem obojenih jaja na oltar u hramovima. Prema pojedinim tumačima, ovaj običaj simboliše i odvaljen i raspuknut kamen sa groba iz koga je Hristos vaskrsao. Drugi pak objašnjenje nalaze u dubljoj, prethrišćanskoj istoriji, smatrajući da je razbijanje ljuske jaja simbolisalo prelomni dan u godini, tj. početak novog životnog ciklusa u prirodi – kaže otac Dragoslav Rakić.

„Doskakutali” zečevi

Šarena vaskršnja jaja tradicionalno se poklanjaju i u dane iza Vaskrsa. U prošlosti su mladići i djevojke darivali jedno drugom šareno jaje kao znak ljubavi ili naklonosti.
– Poklanjanjem vaskršnjeg šarenog jajeta prećutno je davan ili tražen oproštaj. I to je važna i suštinski veoma bitna odlika Vaskrsa: na taj dan sve svađe i neprijateljstva treba okončati. U ovoj našoj eri globalizacije, i u naše krajeve masovno su „doskakutali” i uskršnji zečevi, čiji „preci” potiču iz anglo-saksonske predhrišćanske tradicije, u kojoj je ova životinja smatrana otjelotvorenjem boginje plodnosti, zbog brzog razmnožavanja – ispričao je Rakić.