Spomen knjiga „Zadnja linija odbrane” koja sadrži svjedočenje o ratovima od 1991. do 1999. godine sa biografijama 315 poginulih boraca iz Crne Gore, predstavljena je u beranskom Centru za kulturu. U uvodnim napomenama voditeljka programa Gorica Ćulafić je podsjetila da je knjigu priredilo Udruženje boraca ratova 1990. godine i da je ona štampana uz pomoć izdavača Književne zajednice Srpskog nacionalnog savjeta. Istakla je da je akademik Zoran Lakić u predgovoru knjige napomenuo da je ovo djelo nastalo kao otpor kolektivnom žigosanju boraca iz Crne Gore u najnovijim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije od strane aktuelne crnogorske vlasti i bezdušnih krivotvoraca novije istorije.
Govoreći o pomenutoj knjizi episkop budimljansko-nikšićki Joanikije se osvrnuo na istorijske prilike koje su prethodile raspadu Jugoslavije i izazivanju sukoba u kojima je sa prostora Berana i Andrijevice poginulo 37 boraca. On je naglasio da je neprihvatljivo da se aktuelna vlast u Crnoj Gori krajnje ignorantski odnosi prema borcima koji su se odazvali pozivu da devedesetih godina prošlog vijeka brane svoju domovinu.
– Sada će mnogi pomisliti zašto su se ti ljudi borili, zašto su svoju krv prolivali, s obzirom na ono šta nam se kasnije dogodilo. Nestala je Jugoslavija, razbijene je zajednička država Srbije i Crne Gore, dok je Kosovo okupirano. A u Crnoj Gori upravo oni koji su slali ove mladiće na front i koji su vodili rat za mir, ne samo da su ih zaboravili, nego su učinili sve da se njihova imena više i ne pominju. Ali, narod ima dugo pamćenje i Bog mu uvijek da mahove da učini ono što bi jedna država u ovom slučaju trebalo da uradi. Tako su imena stradalih boraca, sa ovom knjigom, sada zablistala novim sjajem – naglasio je vladika Joanikije.
On je kazao da sadašnja država Crna Gora nije u stanju da da odgovarajući pomen i pravu vrijednost palim borcima u minulim ratovima.
– Borci čija se imena nalaze u ovoj knjizi su pali za jednu jaču državu od ove koju danas imamo. Onu državu koja je sazdana od patriotizma, istine, bratoljublja, vjere i rodoljublja. A to su, zapravo, duhovne vrijednosti koje su oslonac jedne ozbiljne države. I ko ima te vrijednosti on ima i državu. I što je manja podrška od ovakve države ove žrtve su sve skuplje i one će, budite sigurni, biti oslonac obnovi naše države i putokaz da se vratimo svojim korijenima. Njihova krv prolivena za krst časni i slobodu zlatnu obnoviće i našu pamet i naše zajedništvo i vratiti nas samima sebi i našoj otadžbini – naveo je vladika Joanikije.
U besjedi istoričar Goran Kiković je naglasio da spomen knjiga „Zadnja linija odbrane” svjedoči o herojskoj borbi onih koji su svoje živote položili braneći svoju otadžbinu.
– Mnogi koji su uživali brojne privilegije u Jugoslovenskoj narodnoj armiji nijesu se na pravi način odazvali pozivu da brane svoju domovinu. Ali su se zato odazvali obični ljudi, seljaci, radnici i tek punoljetni mladići. Oni su pravi narodni heroji. Zato uvijek moramo isticati njihovu žrtvu, jer su za slobodu dali nešto najvrednije, a to je svoj život. Zato svake pohvale ljudima koji su uložili napore da ova knjiga ugleda svjetlost dana – istakao je Kiković.
Zahvaljujući Opštini Berane i Centru za kulturu za pomoć prilikom organizovanja promocije, predsjednik beranskog Udruženja boraca ratova 1900. godine Savo Vučetić je naveo da knjiga o kojoj je riječ, daje veliki doprinos da se od zaborava otrgnu ljudi koji su junački stajali na prvoj liniji fronta.
– Naše Udruženje se trudi da sačuva sjećanje na hrabre vojnike koji su u minulim ratovima prolili krv. Trudili smo se da koliko je to u našoj moći pomognemo porodicama poginulih boraca i da im bar donekle olakšamo bol. Tako je i nastala ova knjiga u kojoj svijetle imena heroja, koje je, nažalost, aktuelna vlast u Crnoj Gori potpuno zaboravila – istakao je Vučetić.
D.J.

Vječni spomenik

O nastaku knjige i njenoj koncepciji govorio je predsjednik Udruženja boraca ratova 1990. godine Radan Nikolić naglašavajući da ovo djelo predstavlja trajnu legitimaciju i vječni spomenik ljudima koji su pali braneći uzvišene ideale.
– U Crnoj Gori otadžbina je uvijek doživljavana kao majka, kojoj je trebalo časno i bezrezervno služiti, a odavanje počasti palim za otadžbinu bila je dužnost nad dužnostima. Otadžbine junaka ove knjige bile su SFRJ i SRJ, države kojih više nema. Ali ostale su humke njihovih vojnika koje zaslužuju uvažavanje i pravo na istinu. Ovom knjigom, koja je njihova trajna legitimacija i vječni spomenik, odajemo im javno priznanje, ugrađujemo njihova imena u temelje slobode i izbavljamo ih od zemaljskih prljavština i zaborava – naglasio je Nikolić.