Reprint knjige don Nika Lukovića „Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki kotorskoj“ u izdanju Matice Boke, tivatskoj publici predstavljen je u Zbirci pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru. Gosti i učesnici promocije među kojima su bili potpredsjednik opštine Tivat Ilija Janović i konzul Srbije Zoran Dojčinović, imali su priliku i da pogledaju i izložbu slika bokeljskih jedrenjaka, kapetana i brodovlasnika iz fundusa Pomorskog muzeja u Kotoru.

„Zbirka pomorskog nasljeđa se punih osam godina trudi da sabira i čuva ono što je preostalo od pomorske zaostavštine Boke. Ne samo dokumente, predmete, artefakte, nego i priče o njenoj prošlosti, kazao je Dražen Jovanović, stručni saradnik Zbirke pomorskog nasljeđa.

Željko Komnenović, predsjednik UO Matice Boke, rekao je da iako je riječ o maloj knjizi, ona je vjerovatno najznačajniji spis o istoriji Boke kotorske.

„Katolički sveštenik koji je bio veliki Jugosloven, sveštenik koji je ispovijedao „crvene mornare“ prije njihovog strijeljanja u Škaljarima, obožavao je Njegoša i Ilirski pokret, volio vajarstvo, bio veliki intelektualac. Ipak, ono najvažnije što je Don Niko Luković bio i što predstavlja je to što je u svom liku i onome što je radio postao simbol onoga što Boka jeste i što je nekada bila. Malo je takvih ličnosti u istoriji Boke. Jedan od njih je bio i kapetan Ilija Damjanović iz Lepetana o kome je Matica Boke objavila prije par godina knjigu. To su bili ljudi ispred svog vremena, koji su gledali Boku ne iz mravlje, već iz ptičije perspektive“, rekao je Komnenović dodajući da je Lukovićevo stvaralaštvo bilo posvećeno najviše brodovima i čuvenim pomorcima koji su za Boku tog vremena bili mnogo više od toga što današnjoj Boki predstavljaju strateški investitori.

On je rekao da knjižica predstavlja mapu za saznanje o svemu onome što je značajno i što treba da se zna o pomorskoj istoriji Boke, od samih početaka, zlatnog perioda jedrenjaka, do parobroda kada je bokeljsko pomorstvo počelo da slabi i nestaje.

Novinar i publicista Siniša Luković je rekao da bi najedakvatnija riječ koja bi opisala pogled na svijet don Nika Lukovića bila engleska riječ „maverick“ koja u prevodu znači „neprilagođenik“. „Bio je čovjek koji je odudarao od toka vremena u kome je živio i toka okolnosti institucija u kojima je djelovao. Koliko je don Niko vjerovao u to što radi i koliko je imao ljubavi prema svom zavičaju najbolje govori završna rečenica njegovog predavanja koje je sabrano u ovoj knjizi: „Možemo sa ponosom da ustvrdimo da naš narod ne zaostaje za veliki pomorskim narodima Zapada, što nam je jamstvo velike budućnosti na moru“. U to je bio više nego siguran kada je 1930. ove riječi izgovarao na beogradskom Univerzitetu, kada je sublimirao milenijumski istorijat bokeljskog pomorstva u ovih četrdesetak stranica i tu bukvalno iscijedio suštinu junaštva, sposobnosti i nevjerovatnih primjera požrtvovanja i snalažljivosti koji su se vjekovima dešavali na moru. On je bio siguran da ljudi koji žive u Boki su jedni od pomorskih velikana svijeta“, rekao je Luković.

„On kao i Predrag Kovačević u „Istoriji bokeljskog pomorstva“ počinje da nas uvodi u ovu temu kao pisac, da ne kažem pjesnik govoreći da je Bog svako milje dao Boki kotorskoj, da su kotorski i risanski zaliv nalik fjordovima kakvi ne postoje na Mediteranu, da su Verige nalik Bosforu, a da je hercegnovska rivijera nalik francuskoj rivijeri. Pitao sam brojne pomorce da mi kažu koja je geografija za njih najljepša. U ogromnom procentu svi su bili saglasni da je Boka najljepša geografija koju su vidjeli, a ako je neko vidio svijeta to su naši pomorci“, istakao je Malović dodajući da je prvi put u ovoj knjizi našao epitet koji Luković koristi za Boku, a to je da su „carske dveri države“.

„Primorski narodi propadaju ako ne znaju da koriste more“, ovaj apostrof bio mogao da stoji uklesan u kamenu u današnjoj Crnoj Gori. Nemati svoju mornaricu nakon 1.000 godina je nedopustivo“, rekao je Nikola Malović.

Ž.K.

---