Nezavisni poslanik Neđeljko Rudović kazao je u intervjuu za „Dan” da vjeruje da će Demokratska partija socijalista (DPS) na kraju ipak prihvatiti tehničku vladu. Istakao je da vjeruje i u građanske proteste i poručio da je opoziciono jedinstvo važno, te da je jasno da svako ko potencira sukobe unutar opozicije ne poštuje građane i većinu koja hoće da živi u normalnoj državi.

Ohrabruje li najava Demokratskog fronta da će se vratiti u sve skupštinske odbore, uključujući i Odbor za dalju reformu izbornog zakonodavstva? Da li kao član tog odbora vjerujete da će cjelokupan posao uspjeti da se završi do 30. oktobra, s obzirom da je ostalo svega pet mjeseci, a da se do sada uz bojkot opozicije nije moglo efikasno raditi?

– Čini mi se da kod svih opozicionih subjekata koji djeluju u parlamentu postoji saglasnost da zajednički rad na boljoj izbornoj regulativi podrazumijeva prethodni dogovor o formiranju tehničke vlade, kako bi opozicija mogla da raspolaže mehanizmima za sprovođenje izbornih zakona. Bez toga ne postoji ni minimalna garancija da dogovor neće biti izigran ili totalno pogažen, a praksa nam govori da je to svojstveno DPS-u. Po mom mišljenju, ili ćemo učiniti sve što možemo da smanjimo startnu prednost DPS-a, ili ćemo čekati da se baš sve odluke donose mimo nas. Dodatni problem će biti izgledna odluka dijela opozicije da ne učestvuje u radnoj grupi, odnosno pregovorima, i da sa tih pozicija počne novi unutaropozicioni rat. Nadam se da će stranačke kalkulacije ipak biti jasno prepoznate i da će ih biti manje nego dosad. Volio bih da svi važni politički akteri u opoziciji konačno prihvatiti da je važnije promijeniti sistem nego imati procenat više od konkurenata u opoziciji.

Kako komentarišete trenutnu političku situaciju generalno, a kako kad je opozicija u pitanju, s obzirom da je Sporazum o budućnosti ujedinio čak 39 poslanika, ali je ubrzo nakon toga opet došlo do raskola?

– Kalkulantstvo, intrige, licemjerje i odsustvo odgovornosti su, izgleda, neizbježni na političkoj sceni. Imajući u vidu ukupnu situaciju i to da je Crna Gora u kandžama ovakvog sistema, koji, čak i po mišljenju EU, kreira mafija, valjda je dužnost svih koji se zalažu za promjene da sve svoje resurse usmjere prema glavnom protivniku, a ne prema kolegama iz opozicije. Uporno ukazujem na to jer bez demontiranja ovakvog sistema svi smo samo igračke u rukama uzurpatora Crne Gore. Takođe, mislim da se ne smije zaboraviti da je 30.000 ljudi u jednom trenutku bilo na ulici tražeći promjene, a računa se da svaki građanin na ulici zastupa najmanje još 10 koji misle isto. Onaj koji se vodi dominantno stranačkim ciljevima i ko potencira sukobe unutar opozicije ne poštuje građane i većinu koja hoće da živi u normalnoj državi.

Koliko je realno očekivati formiranje prelazne vlade i je li to imperativ koji vodi do prvih fer i slobodnih izbora?

– DPS zna da će biti na koljenima ako se na trgu opet okupi 30.000 do 50.000 ljudi koji neće više da trpe i koji se neće razići dok im ne vide leđa. Zato mislim da će ipak prihvatiti tehničku vladu.

Šta je to što bi opozicija morala da preduzme u skorijem periodu po pitanju rješavanja političke krize u koju je Crna Gora zapala, a šta se ne bi smjelo nikako činiti i dozvoliti?

– Bilo bi korisno, na primjer, kada bi se svi držali obećanja da neće napadati jedni druge. Odatle bismo mogli krenuti u sljedeću fazu, koja bi morala podrazumijevati sinhronizovano djelovanje. Svaka forma djelovanja treba prije svega da pokaže da je cilj moderna i evropska Crna Gora, a ne vraćanje u prošlost.

S.R.

---

Najveća odgovornost na intelektualcima, građanskim i opozicionim subjektima
Da li i dalje smatrate da su protesti jedini način da se dođe do konačnog cilja – smjene režima i treba li ih možda radikalizovati na neki način, s obzirom na to da je primjetno da sve manje građana dolazi na njih?

– Protesti su pokazali da većina za promjene i demontiranje bolesnog sistema postoji, ali da među njihovim predstavnicima nedostaje snage, odlučnosti, vizije i dobre volje. Smijeniti ovakav sistem na izborima može i da ne bude dovoljno; pogledajmo slučaj Kotora, izborna volja za DPS nije dovoljno važna. S druge strane, razvlastiti ih bez izbora, a da pritom ne uđemo u rizičnu avanturu, opet nije realno. Kako god okrenete, ključ je saradnja i iskrena posvećenost. To znači da je najveća odgovornost na crnogorskim intelektualcima, građanskim i opozicionim subjektima.



” Razvlastiti DPS bez izbora, a da pritom ne uđemo u rizičnu avanturu, opet nije realno. Kako god okrenete, ključ je saradnja i iskrena posvećenost