-Školske 1974/75. godine stasala je prva generacija maturanata Gimnazije „25. maj” u Tuzima, da bi ove godine izašla 40. po redu, kazao je Semir Ljaljević, direktor ove vaspitno- obrazovne ustanove na proslavi Dana škole. Kako je podsjetio, prošlo je tačno 44 godine od otvaranja isturenog odjeljenja Gimnazije „Slobodan Škerović” iz Podgorice za djecu koja se školuju na albanskom jeziku.
- Nakon samo četiri godine, naša škola postaje nezavisna i pored nastave na albanskom jeziku, počinje i nastava na službenom jeziku. Ove dvije četvorke tačno i precizno oslikavaju trenutno stanje i rad naše ustanove, a mi ćemo uraditi sve da opravdamo i jednu peticu koju ćemo imati na sledećoj proslavi. Mnogo je uspjeha iza nas i ove generacije, a posebno smo ponosni na osvojeno drugo mjesto iz istorije na Državnom takmičenju u znanju, drugo mjesto u fudbalu na takmičenju srednjih škola, prvo mjesto u fudbalu za žene u Danilovgradu i stipendiju Ujedinjenih svjetskih koledža za Italiju. Zabilježili smo i zapažene rezultate iz geografije, biologije i matematike na Državnom takmičenju i Olimpijadi znanja, pokazali humanost prikupljanjem sredstava za djecu iz Bijele, davanjem krvi i spasavanjem porodice Gojčaj iz kanjona Morače - kazao je Ljaljević.
U svečanom dijelu programa nagrađeni su i dobitnici diplome „Luča 1” i to Mark Ljuljđuraj, Špresa Arapović, Maja Camaj, Emanuela Junčaj, Antoneta Đokaj, Amar Pepić i Makbula Šabanadžović. Dobitnici diplome „Luča2” su Valentina Đolaj, Aleksandra Dušaj, Mark Dukaj, Mark Siništaj, Valerija Ljuljđuraj, Martin Nicaj, Silvana Camaj, Marina Dušaj, Mario Đokaj, Ilir Camaj, Ermina Averić, Azemina Bektešević, Anton Dukaj, Anesa Đoković, Nikola Nuculović, Adisa Purišić, Badema Pepić, Mirsada Pepić i Nina Ljucović. Za đaka generacije proglašene su Maja Camaj za nastavu na albanskom jeziku i Makbula Šabanadžović za nastavu na crnogorskom jeziku.
Nagrađeni su i najbolji učenici prvog razreda Anton Drešaj i Dalila Duković, drugog Teuta Junčaj i Kadir Šabanadžović, trećeg Rajmonda Junčaj i Anton Nuculović, te četvrtog Maja Camaj i Makbula Šabanadžović.
Radni vijek, 14 godina provedenih u školi kao profesor njemačkog, latinskog i italijanskog jezika Prelja Ljucđonaj zvanično je ispraćen u penziju. Kako kaže, ispraća najljepši dio karijere, rad sa omladinom.
- Iako penzionisan, kad god se sjetim mog boravka, rada, komunikacije i saradnje sa đacima u školi, shvatam da sam veoma bogat. Rad u prosvjeti i sa omladinom je najsvetiji posao, a posebno zadovoljstvo mi pričinjavaju bivši učenici, koji kada me sretnu kroz Tuzi ili Podgoricu pozdrave sa istim poštovanjem - poručio je Ljucđonaj.
Osim što je u školi stekla najbolje prijatelje, đak generacije Makbula Šabanadžović ističe da nikad neće zaboraviti ni profesore koji su je naučili dostini korisnih stvari, prvenstveno kako da budu dobri ljudi i da se ponašaju zrelo.
- Bilo je profesora koji su nas učili pravim životnim vrijednostima jer i to znanje koje se stekne prolazno, može i da se zaboravi, ali ono u šta stasamo, što smo mi- to može samo da se nadograđuje. Biti đak generacije nije lako ali treba biti uporan i istrajan i imati želju da nešto postignete - kaže Šabanadžović. S.R.