Svakom gradu je neophodna buvlja pijaca, jer sviđalo se to nekome ili ne- to je jedino mjesto gdje za male pare možete pronaći ono što više nema ni u jednom izlogu, butiku, prodavnici, pa ni antikvarnici. Buvlju pijacu ima i Podgorica, a od oktobra 2014. godine ona je smještena na Stočnoj pijaci. Šef buvljaka Vladimir Šuković kaže da svakog petka, subote i nedjelje od pet ujutru do 15 sati na platou Stočne pijace, preko dvije stotine izlagača nudi novu, polovnu pa i robu pod garancijom od pola do 500 eura. Ima svega, navodi Šuković od igle do lokomotive, pa se tako štikle i sportske patike mogu kupiti od jednog eura, haljina za pola eura, pegla za tri, usisivač za 10, šerpa za pet, skije za 20 eura.
Trgovaca ima, priča Vladimir Šuković najrazličitijih profila, od malih Roma do uglednih advokata, sportista, zubara... a ipak jedno im je svima zajedničko- cenkanje i dugo razgledanje jer ko god pomisli da će „brzo” trgovati na buvljaku i kupiti samo ono što je zamislio, zapravo potroši i poslednji euro i to pod obavezno za stvar ili predmet koji mu i nisu neophodni. Na krije Vladimir Šuković da sve to i jeste čar buvljaka.
- Kolekcionarstvom odnosno prikupljanjem i prodajom starog novca, satova se bavim skoro tri decenije, koliko sam i u penziji. Ima nas desetak kolekcionara koji stalno izlažemo na pijaci dok imamo preko 200 izlagača ukupno svakog vikenda. Kod mene ima rijetkih primjeraka novčića iz starog Rima, tu su i Titovi i srebrenjaci kralja Petra gdje na rubu piše „Bog čuva Jugoslaviju”. Imam čak i novčanicu koja je davno izašla iz opticaja sa likom Jovana Jovanovića Zmaja, a koja je poznata jer je imala najviše nula- jedanaest.... Tu su i noževi, bajoneti koji se cijene od 10 do 30 eura. Na pijaci se mogu naći i starinske vage ili bolandže kako su se još zvale, na kojima se mjerilo sve, a pretežno kafa i duvan. To su toliko precizne vage da ih dostina i sad koristi a i lijepo ih je za vidjeti. Tu su i grebeni od čelika pretežno, sve kovano, ručni rad koji su se nekad koristili svakodnevno za razvlačenje vune a danas i za branje borovnica – priča Šuković.
Kako navodi, svaka roba ima svog kupca a opet ko se iole razumije u to što traži lako može dokučiti je li to prava cijena koja mu se nudi, je li predmet ispravan ili nije te da li se sa malim ulaganjem nešto od željenog predmeta može učiniti, popraviti, ponovo mu vratiti nekadašnji sjaj.
- Ne daju se ljudi prevariti, danas se sve lako da provjeriti, a uostalom, mi smo tu svakog vikenda, ne bi valjalo da moramo od nekog da se krijemo. Naprotiv, izlažemo tu sve što imamo. Kod različitih prodavaca ćete za isti predmet čuti i najrazličitije nazive, pa tako kad neko traži gvožđu, kljuse ili zamku za divljač ustvari traži isti predmet i za njega bi trebali izdvojiti 20-ak eura. Za opanak star minimum sto godina trebali bi izdvojiti oko 30 eura, a osim lopate za rad nerijetko se nađe i lopata koja se isključivo koristi u pekari ili za razvijanje žita –priča Šuković.
Kako navodi, dok su bili u Tuzima, često se dešavalo da ljudi prepoznaju svoju robu pa da traže da im se vrati ili prodavca prijave policiji, dok toga na Stočnoj ima sve manje. S.R.
Uniforme za brojnu vojsku
Na buvljaku građani po povoljnim cijenama mogu pazariti i stare vojne uniforme, čizme, šatorska krila. Mogu se kupiti i uniforme na kojima su istaknuta odlikovanja, a na prodaju se nude i značke i medalje.
Priželjkuju kraj makadamu
Vladimir Šuković navodi da su zadovoljni lokacijom koju su dobili.
- Zadovoljni što smo i ovo dobili, jer neko vrijeme nismo imali gdje da izlažemo robu, jer ovdje imamo i kafanu i mokri čvor, sve što nam je potrebno, a ipak, dobro bi bilo i kad bi se cijela pijaca mogla asfaltirati, da ne izlažemo po makadamu i prašini pa čak i da označimo mjesta da svako ima svoje mjesto. To bi bilo lijepo, al vjerujem da taj naš zahtjev ne može biti među prioritetima tako da sad to nećemo ni zahtjevati – kazao je Šuković.
Kako je naveo, neće mijenjati ni cijenu ulaska na pijacu 1,50 euro za mala kola i tri za kombi.