Predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović jedini je kandidat za tu funkciju na današnjem, sedmom kongresu stranke, čiji dvoipodecenijski politički život od 1990. godine do danas dominantno karakterišu brojne kriminalne afere, praćene čestim zaokretima u smislu definisanja prioritetnih ciljeva. Đukanović je bio glavni akter duvanske afere zbog koje je i saslušavan pred tužilaštvom u Bariju. Od odgovornosti za međunarodni šverc cigareta spasio se imunitetom koji je sebi obezbijedio ostvarivanjem crnogorske nezavisnosti 2006. godine. Lider DPS-a, kojem niko od partijskih drugova ne smije ni na ovom kongresu da izađe na crtu kao protivkandidat za tu funkciju, bio je i glavni „junak” afere sa Moldavkom S.Č. Uprkos tome, nastavljao je da neprikosnoveno rukovodi DPS-om, dozvoljavajući, ili po ocjenama koje se mogu čuti od njegovih političkih neistomišljenika, kreirajući ambijent u kojem su institucije slabile, a jačala moć mafije. To je dovelo do mnogih nerasvijetljenih ubistava, između ostalog policijskih funkcionera, kao i do surove i do dan-danas nerasvijetljene likvidacije glavnog i odgovornog urednika i direktora „Dana” Duška Jovanovića.
Da bi sačuvao funkciju i zaštitio se od krivičnog progona, Đukanović je za prethodnih 25 godina „evoluirao” od komuniste, preko velikosrbina i zdušnog zagovornika očuvanja Jugoslavije i državne zajednice sa Srbijom, do velikog Crnogorca i apologete ulaska Crne Gore u NATO savez. Đukanovićevi politički lupinzi diktirali su i programske promjene u radu DPS-a.
Prvi osnivački kongres DPS-a održan je u dva dijela 20.10.1990. i 22.6.1991. godine. Stranka je kongres počela kao Savez komunista Crne Gore, da bi u drugom zasjedanju dobila sadašnje ime. Prvi predsjednik DPS-a bio je Momir Bulatović, koji je smijenjen nakon raskola u partiji, da bi njegovo mjesto zauzela na kratko Milica Pejanović Đurišić. Od tada do danas Đukanović je državne funkcije samo na krato prepuštao drugima, ali ne i čelnu poziciju u partiji. Demokratska partija socijalista u tom periodu se zalagala za opstanak druge Jugoslavije.
Drugi kongres je održan 5. matra 1994. godine, pod motom afirmacije demokratije i očuvanja građanskog mira. DPS se tada zalagao za mirno, u ustavnoj i demokratskoj proceduri, rješavanje jugoslovenske državne i političke krize. Četiri godine kasnije, na trećem kongresu, DPS je građanima obećao bolji život i sa takvom parolom uspio da očuva vlast.
Na četvrtom kongresu, koji je održan 6. oktobra 2001. godine, došlo je do promjene programa DPS-a i kao osnovni kredo istaknuto je opredjeljenje za demokratsku, međunarodno priznatu i nezavisnu Crnu Goru. Đukanović ni tada nije želio da ispusti partijsko kormilo, kao ni četiri godine kasnije, na petom kongresu. Bez protivkandidata je bio i 2011. godine, kada su mu delegati šestog kongresa dali novi mandat.
Sedmi kongres DPS-a Đukanović dočekuje sa još jednom nerasvijetljenom aferom, koja otkriva suštinu njegove vladavine. U pitanju je afera „Snimak” koja je razotkrila mehanizme zloupotreba kojima DPS kontinuirano održava vlast prekrajajući izbornu volju građana pritiscima, kupovinom glasova, zapošljavanjem po partijskoj liniji i sličnim mehanizmima. Ključni cilj koji je DPS zacrtao u programu koji treba da usvoje delegati na današnjem kongresu jesu evroatlantske integracije. Mnogi poznavaoci političkih prilika tvrde da se Đukanović i za NATO opredijelio kako bi se osigurao da međunarodna zajednica ne zatraži njegovu odgovornost, prvenstveno zbog duvanske mafije.
Đukanović je za ovih 25 godina „kumovao” i brojnim pljačkaškim privatizacijama, koje su dovele do zatvaranja fabrika, a radnike ostavile na ulici. O tome svjedoče i sve češći radnički protesti i štrajkovi. To su krunski dokazi da je za ovih 25 godina Đukanović davno obećani bolji život uspio da osigura samo za sebe, prijatelje, kumove i najbliže partijske saradnike.V.R
Plamenac: Dalje ruke od crkve
Barski paroh Jovan Plamenac usprotivio se juče namjeri DPS-a da na današnjem kongresu uređuje status Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
– DPS, gospodar života u Crnoj Gori, partija koja je u ovoj državici na vlasti već četvrt vijeka, koja je već odavno u stvari njen „gospodar gladi”, kako to svojevremno reče Mišo Vujović, toliko je osilila da je od nje očekivano da nakon što po mjeri svoje pameti ustroji Pravoslavnu crkvu na području svoje juridikcije, riješi i pitanje ukrajinske krize tako što će riješiti problem „sindroma Putin” u Rusiji, a potom i pitanje klimatskih promjena na Zemlji, pa i same zemljine teže – naveo je Plamenac.
Gosti od Azerbejdžana do Srbije
Dolazak na kongres DPS-a potvrdili su brojni gosti iz Crne Gore i inostranstva. Među zvanicama su Vuk Drašković, Žarko Obradović, Čedomir Jovanović, Nenad Čanak i Nikola Selaković iz Srbije. Iz Albanije dolazi Ilir Meta, iz Bosne i Hercegovine Staša Kosarac, Marinko Čavar i Zekerijah Osmić, a iz Makedonije Mile Zečević. Najavljen je i dolazak predstavnika partije Novi Azerbejdžan.
Što se tiče političara sa domaće scene, potvrđen je dolazak predstavnika koalicionih partnera – Ranka Krivokapića, Rafeta Husovića, Marije Vučinović, Mehmeta Zenke i Nika Đeljošaja. Na partijski skup DPS-a u ime SNP-a doći će Spasoje Kovačević, iz Pozitivne Goran Tuponja, a dolazak je potvrdio i Neven Staničić iz Crnogorske demokratske unije.