Najava kandidature Mila Đukanovića za predsjednika Crne Gore nije iznenađenje i čini se da je to dio njegovog šireg plana, kazao je za „Dan” Stevo Muk, predsjednik upravnog odbora Instituta Alternativa, komentarišući stav šefa države Filipa Vujanovića da će Đukanoviću savjetovati da se kandiduje na predsjedničkim izborima.
– Demokratska partija socijalista nema veliki manevarski prostor, odnosno izbor ličnosti koje mogu da sa izglednim šansama učestvuju u izbornoj utakmici. Činjenica da se 2018. godine na mjesto predsjednika Crne Gore može vratiti ličnost koja je nedavno po treći put napustila premijersku funkciju nakon sedam mandata govori o zarobljenosti političkog sistema – naveo je Muk.
Kako je dodao, na opoziciji je da što prije započne razgovore na temu predsjedničkih izbora. Smatra da pritom samo dvije opcije mogu imati političku težinu.
– Prva, da se opozicija usaglasi oko imena zajedničkog kandidata koji ima realne šanse da pobijedi, i druga da zajednički bojkotuju predsjedničke izbore ostavljajući Đukanovića samog u izbornoj „utakmici” – zaključio je Muk.
Po ocjeni analitičara Božidara Čolakovića, u intervjuu u kom je javnost, između ostalog, obavijestio o svojim predstojećim savjetničkim aktivnostima, prvi čovjek države je više podsjećao na ambasadora u nekoj dalekoj a za dešavanja u Crnoj Gori površno zainteresovanoj državi, sa prirodnim nastojanjem da događaje u svojoj zemlji predstavi u što je moguće ljepšem svjetlu. Kako je naveo, dao je niz logički neutemeljenih objašnjenja skorijih događaja, uz relativizovanje značaja očiglednih problema i demonstriranje zatvaranja očiju pred njima.
– To svjedoči da ni deceniju i po dug boravak na mjestu predsjednika svih građana nije doprinio da se stvari sagledavaju iz bilo koje druge perspektive osim partijske. Uz to, čula se i najava već viđenog. Zapravo, najava opcije o kojoj se spekulisalo odmah po objavljivanju imena mandatara poslije oktobarskih izbora. Koliko god bilo jasno da je centar odlučivanja tamo gdje je bivši višestruki premijer i jednom predsjednik, očigledno je da u samoj partiji postoji potreba da Milo Đukanović ipak bude, i formalno, na nekoj od državnih funkcija. Mada to suštinski ništa neće promijeniti, jer gdje je on tu je i bilo koja važna odluka, to više govori o samoj prirodi pažljivo izgrađivanog sistema partijske države, odnosno sprečavanju konstituisanja sistema u kom nezavisne institucije vođene kredibilnim profesionalcima neupitnih kapaciteta obavljaju svoje poslove na osnovu zakona, u skladu sa demokratskim procedurama, poštujući ustavni princip podjele vlasti – kazao je on.
Kako je dodao, nasuprot tome, ukoliko su institucije samo dekor za pokazivanje onima koji prate prilike u Crnoj Gori u mjeri sopstvenog interesa i ukoliko, paralelno, služe samo da se u određenom smjeru kanališe volja i odluka onoga koji o svemu odlučuje, bez obzira na trenutnu poziciju, onda se ovakva sugestija trenutno prvog čovjeka države i ne može tumačiti drugačije osim kao u drugoj formi ponovljen poziv „Primuse, vrati se” upućen prilikom jednog ranijeg Đukanovićevog povlačenja sa mjesta premijera.
– Ukratko, ovakav stav svjedoči, sa jedne strane, o priličnom neprepoznavanju trenutka i odsustvu osjećaja za dinamiku političkih procesa, što bi, da nije riječ o predsjedniku, bio isključivo individualni problem. Sa druge strane, svjedoči o snagom inercije utemeljenom svjetonazoru o izjednačavanju partije i države, i nepostojanju niti naznake volje da se učini napor da bi se prevaziđeni koncept stavio ad akta, što je mnogo dublji problem – zaključio je Čolaković.
V.R.