Domaćinstvo bračnog para Srećka i Ljilje Grandis sa Prčanja odiše ljubavlju koja se ogleda u svakom kutku uređenog dvorišta, „pod konac” sređene i njegovane bašte pune posijanog i zasađenog povrća i voća. Srećko je porijeklom Italijan (ime mu je Feliće, što u prevodu znači Srećko), pa su tako on i Ljilja spojili dvije kulture i dali novi kvalitet porodičnoj zajednici. Na ovo tlo došao je još njegov čukunđed, na čijem nekadašnjem velikom posjedu na Prčanju danas žive potomci familije Grandis. Ljilja je došla ovdje iz Beograda prije 35 godina, kada se udala za Srećka. Do tada se nikada nije bavila poljoprivredom, osim što je gledala svoju baku i majku kako to rade na seoskom imanju. Baštu na Prčanju redovno njeguju od 1987. godine, kada su počeli da prave porodičnu kuću. Ljilja je tada imala 29 godina, i držali su i svinje, kokoške, zečeve, patke, ali kako je njihovo troje djece odrastalo, postepeno su se bazirali samo na povrće i voće, jer se mjesto u međuvremenu urbanizovalo i specijalizovalo za turizam. Bašta je bila veća, ali su jedan dio od placa površine 1.500 kvadrata, odvojili samo za voćnjak. Sadili su i po 30 kg krompira, ali pošto on zahtijeva veliku površinu, prije dvije godine su odustali. Ranije je Srećko više bio uključen u vrt, štoje Ljilja zamislila, on bi sprovodio u djelo, ali kako mu je kičma oboljela, kloni se težeg rada, osim orezivanja voćki. Koriste isključivo organsko đubrivo, koje im u januaru dovoze iz Nevesinja (20 vreća). Ljilja prekopava baštu isključivo ručno, kaže, to je vid rekreacije. Ove zime prekopavala je zemlju četiri puta, ne dozvoljava da korov poraste. Sproveli su sistem „kap po kap“ za navodnjavanje, čime značajno štede vodu i olakšavaju njegu biljaka
- Pored limuna, narandži, mandarina, kivija, loze, imamo stalnorađajuće jagode, dunju, jabuku, višnje, trešnje, šljive, čičimak, smokve... Cvijeće je moja ljubav, najviše volim hortenziju, od koje sam napravila živu ogradu, gardeniju, tu su i kamelije. Svake godine u bašti imamo paradajz, papriku, boraniju, grašak, luk, peršun, selen, ćikoriju (žućenicu), raštan, mrkvu... U bašti uvijek sadimo po stotinu struka paradajza i 200 paprika. Nismo pristalice hibridnih sjemena, te tradicionalno već 30 godina sadimo paradajz sorte „novosadski jabučar“, koji dobro rađa i otporan je na bolesti. Same smo u čašicama ispod stakla proizvele rasad paradajza i paprike, jer se jedna biljka na pijaci prodaje po 0,50 eura. Imamo i sitni „koktel” i „hercegovačko oko”, sličan grbaljskom, koji godinama nabavljam od moje prije Milene koja živi blizu Čapljine. Ona stavi sjeme da se suši na krpi, tako ga zamota i čuva dok ne dođem. Od paprike sadimo „zlatnu baburu”, prošle godine smo „slonovo uvo”, pojavila se neka bolest, a pošto nismo pristalice herbicida, mutila sam koprivu u vodu i prskala, ali to je velika obaveza, s obzirom da idem i na posao (već 32 godine servirka u restoranu hotela „Vrmac”) - kaže Ljilja i dodaje da od paprika pravi turšiju za zimu, praveći pasterizaciju u mašini za pranje sudova (tegle sa turšijom stavlja na program od 70 stepeni).
Srećko i Ljilja imaju šestoro unučića od troje odrasle djece - ćerke Dragana (udata za Hercegovca) i Monja (udata za Čačanina), žive u Budvi, a sin Nino i snaha Jelena sa njima u porodičnoj kući. Jelena je već osam godina zavoljela je rad u bašti pored svekrve, kojoj pomaže prilikom đubrenja, sadnje, polivanja biljaka. Njima se često pridruže i Damjana, Una i Lana, unučice koje zahvaljujući baki i deki uživaju odrastajući u zdravim plodovima, u dvorištu sa pogledom na brodove i more.
M.D.POPOVIĆ


Tegle za odbranu od bolesti

- Po receptu moje babe, protiv plamenjače na pritke od paradajza stavljam tegle, koje privlače sunčeve zrake nakon kiše, kada se najčešće pojavljuje bolest. Nikada nismo imali plamenjaču. Koristimo i mješavinu kreča i plavog kamena i isprskamo, samo ukoliko primijetimo da biljke oboljevaju, kao što se desilo prošle godine, kada je od velike vlage paradajz trulio, kaže Ljilja.