Jedan od mlađih stočara iz gusinjskog sela Dosuđe, Milivoje Ljapa Vučeljić, odavno se odlučio za selo i poljoprivredu. Nije mu trebalo mnogo vremena da shvati da u zemlji u kojoj je privreda potpuno uništena i gdje su šanse za dobijanje pristojnog posla na nuli, jedino preostaje selo.
Sjetio se Ljapa kako ga popularno zovu u kraju, života svojih starih koji su od poljoprivrede i stočarstva pristojno živjeli, izdržavali porodice, školovali djecu. Jedino što još nedostaje ovom mladom poljoprivredniku, mada nije nikakav izuzetak kada su naša ruralna područja u pitanju, to je što još nije zasnovao porodicu. Tako bi se lakše nosio sa poslovima na imanju, a dao bi i svoj doprinos u pospješivanju nataliteta.
Zakrdio je Vučeljić stado od četrdesetak ovaca, ima četiri krave i dva konja, što je kaže, sasvim dovoljno za dobar život na selu.
- Bezmalo će deset godina kako se aktivno bavim stočarstvom, i vidim da nijesam pogriješio. Nikad nijesam razmišljao da će mi poljoprivreda biti životno opredjeljenje, ali je život često nepredvidiv. No, čovjek na kraju prihvati ono što mu je dostupno – kazao je Vučeljić. Vidio je, kaže, gdje će krenuti društvo tokom devedesetih, „kad je počela ona ludnica”. U vrijeme kad se opredjelio za život na selu, shvatio je da kad se „sve uništi prosto je suludo i razmišljati o brzom oporavku ili boljitku”. Braća su mu krenula drugim putem i život nastavili van zavičaja, sestra se udala, a on se opredijelio za život na selu uz svoje roditelje. - Nakon očeve smrti ostao sam sa majkom koja je prešla 80 godina. Imamo fino imanje, izdižem ljeti na planinu Čardak, raj za stočare. No, i pred toga planina je opustjela pa je sve tužno. Pokupim fini mrs, prodajem jagnjad i telad, i od toga dobro da živim, svoj sam čovjek – kaže on.
Za držanje stada dobija premije, kao i za izdizanje svoje stoke na planinu, što mu znači, jer kako ističe, čovjeku je dovoljna nekad i samo mala pomoć.
Napravio je Ljapa novu štalu, kupio kosačicu, grabulju, muzilicu, doveo vodu, tako da mu jedino preostaje da se radi i stvori porodicu.
-Nije dobro što je opustjelo selo i planina. Na Čardaku gdje izdižem sad su samo dva stana, koje držimo Fero Redžematović i ja, a pamtimkad ih je bilo i oko 40. Jedan od problema je i što nema puta do planine. Započet je još prije šest, sedam godina, ali da ne pričam i stalno ponavljam jedno isto, zbog te nesrećne politike stalo se – navodi on.
Problem je, kaže on, što djevojke više ne žele da žive na selu, priča naš domaćin Milivoje Ljapa Vučeljić. N.V.
)){kind=small}
