BIJELO POLjE - Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Bijelom Polju živi oko 41.000 stanovnika što je za 20 odsto manje u odnosu na prije dvije decenije. Razlog što su uglavnom mlađi ljudi napustili rodno ognjište je teška materijalna situacija i nada da će odlazak trbuhom za kruhom donijeti boljitak. Ni najave koje stižu iz lokalne uprave da će 2015. godina biti bolja, da će biti zapošljavanja mladih ljudi i otvaranja novih radnih mjesta nije puno oraspoložila Bjelopoljce.
Iz bjelopoljskog saveza nevladinih organizacija ističu da je u svakom drugom domaćinstvu samo po jedan član zaposlen i da je takav podatak zabrinjavajući.
-U gradu je sve više mladih i visokoobrazovnih ljudi koji su bukvalno prepušteni ulici - upozorava predsjednik Saveza NVO Uglješa Prebiračević.
On dodaje da je situacija posebno teška zbog zime i izdataka koji prate ovo doba godine, odnosno proslavu Božića i Nove godine.
- Kako se naš narod snalazi pitanje je za Riplija – naglašava Prebiračević.
Predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva Bogdan Krgović podsjeća da je prije deceniju i po na području bjelopoljske opštine bilo desetak hiljada zaposlenih, a da ih je danas svega par hiljada. Krgović naglašava da se u Bijelom Polju živi vrlo teško, odnosno da se samo preživljava.
- Posmatrajući opštu socijalnu kartu naše opštine može se reći da nije nimalo ružičasta. Veliki je broj nezaposlenih visokoškolaca što je najveći problem. Prema podacima lokalne uprave i socijalnih ustanova oko 12.000 građana su korisnici nekih vidova socijalnog davanja. Sa druge strane mnoge firme već dugo vremena su u stečaju, a i ono malo radnika što je ostalo u nekim preduzećima ne mogu da naplate svoja potraživanja. Otpremnine koje dobijaju poneki bjelopoljski radnici minorne su u odnosu na one koje se isplaćuju njihovim kolegama u centralnom i južnom dijelu države - navodi Krgović.
Prema njegovim riječima, svakodnevni rast cijena osnovnih životnih namirnica i ignorantski monopolistički stav Elektroprivrede ugrožava položaj radnika i veliki broj građana dovodi na rub egzistencije.
- Primanja u Bijelom Polju su uglavnom mala. Neka preduzeća ne uplaćuju doprinose, a dosta je onih koji kasne sa isplatama zarada. Neki građani nemaju ni hljeb da kupe, a mnoge su pritisli krediti. Više nemaju gdje ni da pozajme novac pa i prodavci sve češće izbjegavaju da daju robu na veresiju. To bi u najkraćem bila realna i sumorna socijalna slika Bijelog Polja. Zato su i česti protesti nezadovoljnih radnika i ti protesti počinju da poprimaju veće razmjere, ne samo ovdje u gradu na Limu, već i čitavom sjeveru - navodi Krgović.
U manjim trgovinskim objektima vlasnici imaju sveske u kojima upisuju provjerene komšije koji osnovne životne namirnice uzimaju na veresiju, do plate ili penzije, a takvih je znatan broj. Jedan od vlasnika prodavnice u strogom centru Bijelog Polja kaže da na taj način posluje poslednjih deset i više godina.
- Nije lako, ali moramo i na ovaj način da radimo. Znamo sve probleme u kojima se naše komšije nalaze tako da im izlazimo u susret. Sveska je prepuna i dugovanja su pozamašna - kaže vlasnik prodavanice, dodajući da iako dosta izgubi ovim sistemom rada, drugačije ne može poslovati.
- Ovih januarskih dana upisivanje u svesku je najveće jer su se ljudi već istrošili oko priprema za doček Nove godine. Skoro da i nema dnevnog pazara. Svi se uglavnom upisuju i čekaju kraj mjeseca. A ima i onih koji traže po nekoliko eura kao pozajmicu, a ne trguju ništa- priča ovaj vlasnik prodavnice.M.N.
I hljeb na
veresiju
I neki od vlasnika pekara kažu da na desetine građana dnevno hljeb uzme na crtu. Vlasnik pekare u centru grada kaže da se najčešće tako zadužuju penzioneri.
-Ono malo crkavice što smo imali od penzije potrošimo i još se i zadužimo pa nam ne ostaje ništa drugo već da udrombimo hljeba u vareniku i tako preživljavamo. A Novu godinu smo dočekali skromno da skromnije ne može biti - kaže jedan od penzionera dok vruć hljeb uzima na veresiju.
)){kind=small}
