PLAV -Botanička bašta flore Prokletija pod nazivom „Velemun“ koja se nalazi u Brezojevicama kod Plava i o kojoj brine stravstveni planinar i botaničar Mićo Praščević spremna je za zimski san. U botaničkoj bašti ima oko 370 biljnih vrsta sa prostora Prokletija, Visitora i Čakora, a obiluje i reliktnim vrsta i endemima.
Praščević kaže da je nastupio vremenski period kada su biljke duboko zagazile u pripremu za zimski san. Dodaje da su lišćari odbacili lišće i višak vode iz njihovog stabla spustio se ka korijenu i zemlji kako bi biljke lakše podnijele niđe temperature i mogući mraz.
- Opalo lišće oko biljaka ne mičem iz razloga što im je to na neki način zaštita od mraza sada dok nema snijega, jer dobar dio njih bez zaštite ne može da izdrži niske temperature i stradaju. U proljeće lišće sakupim i pravim od njega kompost koji služi kao blaže đubrivo za tretman biljaka. Baštu sam snovao još 1993. godine, obnavljao je i oplemenjivao novim biljkama i mogu se pohvaliti da je ona već stasala u jedan objekat koji bi trebao da ima višu cijenu, bilo od loklne uprave bilo od države, međutim to je nažalost izostalo. Botanička bašta „Velemun” idealna je za ljubitelje biljnih vrsta sa planinskih vrhova jer ne moraju ići tako visoko da bi vidjeli ono što ih zanima –ističe Praščević.
On dodaje da je botaničkom baštom htio da podstekne ljude da shvate da su Prokletije floristički bogate i da se to blago mora sačuvati jer sve ima svoj vijek trajanja.
- Takođe, mora da se zna kakav je uticaj čovjeka na okolinu u kojoj živi i radi i da se vidi kako bi se u ovom vremenu i na koji način trebalo sačuva ono što se ima. Htio sam na neki način da pomogne u istraživanju Prokletija i što je najbitnije da podstakne ljude da čuvaju i bore se za svoju životnu sredinu. Sa ovom botaničkom baštom upravo sam htio da taj svoj izlazak u planinu osmislim, da ne bude to trčkaranje i borba sa planinom. Ružno je kad neko kaže „osvojio sam vrh, savladao sam planinu“, kao postao je heroj, ma kakvi, šta je on osvojio, on se samo družio sa planinom. Zato sam i počeo da donosim ovdje te biljke s brda. Inspiratori su mi bili Radonja Šekularac, do kraja života stravstveni planinar, i Danijel Vincek koji već odavno ima svoju botaničku baštu u Dulovinama kod Kolašina. Njima mogu i da zahvalim što je ova ideja začeta i došla do ovog nivoa. Htio sam da te biljke sa planinskih vrhova imam na dohvat ruke, a ne nikako da želim da ih vidim a one su tako daleko da to sebi ne mogu priuštiti i da mi ta želja ostaje pusti san. Već sada kad prilazim tim mojim biljkama, vidim ih u onom staništu gdje sam ih ubrao, što me ispuni i srce i dušu. Kada ih vidim znam tačno sa kojeg mjesta sam ih uzeo koju biljku, kako je ona tamo izgledala, sa koliko napora sam je donio do bašta, kako sam je ovdje posadio i održavao, što je poseban doživljaj u aprilu kada se ona budi i počne podsjećati na taj prvi susret sa njom u planini -dočarava svoje viđenje botaničke bašte Mićo Praščević, penzionisani biolog.N.V.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.