NIKŠIĆ - Žitelji dijela Ulice Stojana Kovačevića, koji žive u četiri željezarine zgrade, njih oko 500, više od pola vijeka čekaju da nadležne službe reaguju i urede dvorište oko zgrada – izgrade fekalnu i atmosfersku kanacizaciju, asfaltiraju prilaze, montiraju mobilijar i kultivišu prostor.
S obzirom na to da se dosad sva priča završavala na obećanjima oni putem medija apeluju na nadležne opštinske strukture i na gradonačelnika Nikšića Veselina Grbovića, da ih obiđu, i upoznaju se sa stvarnim stanjem, jer je, kako navode, život u tom dijelu grada postao nepodnošljiv.
Raco Stanisavić, koji u tom naselju živi više od četiri decenije, kaže da je to jedini neuređeni kvart u opštini Nikšić.
-Zgrade su izgrađene početkom pedesetih godina minulog vijeka, ali se do danas niko nije sjetio da uredi i prostor oko njih, da asfaltira prilaze i kultiviše okolinu. Zimi plivamo u vodi, a ljeti se gušimo u prašini. Bez gumenih čizama nema nam izlaska napolje. Sad su nam prozori zatvoreni, pa crkavamo od vrućine, jer ako ih otvorimo gušimo se od prašine koja se u oblacima diže do nebesa. Predstavnici lokalne vlasti obilazili su nas u više navrata i u vrijeme izbora uvijek obećavali kako će problem biti riješen, ali nikako da se to dogodi. Svi predsjednici opštine Nikšić za proteklih 30 i više godina 101 put su nam obećali da će asfaltirati platoe oko zgrada, ali se sve završavalo samo na obećanjima, kaže Stanisavić. Njegov komšija Vesko Milatović kaže da tu živi od 1969. godine, a da je svakog dana situacija sve gora.
-Prije nedjelju dana, kada su bile obilne padavine, nijesmo mogli prići zgradama. Podrumi su nam bili puni vode. Uz sve to, nije se moglo disati od smrada fekalija, ali se kasnije voda povukla, a neprijatan miris ostao da se širi. Zimi samo što čamac ne koristimo da dođemo do zgrada. Više ni sami ne znamo koliko su nam puta obećali da će prilazi biti asfaltirana- kazao je Milatović, dodajući da su im nedavno rekli da će asfalt dobiti tek u narednoj godini.
Ogorčenje ne krije ni Dragan Roćenović, koji kaže da je situacija katastrofalna.
-Svakodnevno doživljavamo nove neprilike. Situacija je kulminirala, jer sada sa najmanjom kišom nastaju veliki problemi, pa se voda uliva u podrume. Možda je ovo prilika da pozovemo predsjednika opštine, menadžera i ostale rukovodioce da nas obiđu, da konstatuju stanje i uvjere se da je situacija katastrofalna, naglasio je Roćenović.
Čedomir Obradović u kvartu živi od 1953. godine i ističe da ima osjećaj da je vrijeme stalo kad je taj dio grada u pitanju.
-Zgrade su u protekle 63 godine utonule za trideset centimetara u zemlju, platoi su se izlokali od nasipanja, pa je na pojedinim mjestima njihova visina iznad trotoara. Poreznici nalaćuju namete, a nema nijednog centa ulaganja, kaže Obradović.
L.N.
Biće kao slijepo crijevo
Roćenović ne polaže nadu da će njihov problem biti riješen u ovoj godini, ali ipak ističe da se možda se dogodi i to čudo, jer je ovo izborna godina.
-Međutim, nedavno sam bio iznenađen viješću da će na potezu od vatrogasnog doma ka željezničkoj stanici privatnici graditi poslovne i stambene objekte. Tek tada ćemo biti ugroženi, jer ćemo ostati zatvoreni, kao u slijepom crijevu, kaže Roćenović.
Uz sve to, kaže da su okruženi i napuštenim kućama koje su ekspropriisane u poslijeratnom periodu, tako da su se urušile, čekajući da budu uklonjene.
-To ni u napuštenim selima nećete naći- kazao je Roćenović.
Deset godina u planovima
Ratko Mitrić kaže da sam pogled na kvart govori više od riječi.
-Prije dvije godine smo se poslednji put obratili lokalnim vlastima, tako da su tada iskopali atmosferske bunare i zaravnali teren. Bunari su funkcionisali godinu dana, a onda su se zapušili, pa od tada opet ne možemo prići zgradama.Od fekalija ne možemo živjeti, jer usljed kiše preplave i trotoare, a kada se voda povuče ostaje smrad. Dok je opštinska vlast ovakva kakva jeste, ničemu se ne nadamo. Mnogo puta su nam obećali da će asfaltirati i urediti ovaj kvart. U planovima smo još od prije deset godina. Mnogo puta su nas obmanuli, ogorčen je Mitrić.
)){kind=small}
