ŽABLjAK- Iako je napunio 51 godinu i završio srednju ekonomsku školu u Žabljaku, Željko Janković iz Gornje Bukovice i dalje je na birou rada. Majka mu je preminula prije nekoliko mjeseci i otad živi sam u selu smještenom na pola puta između Žabljaka i Šavnika. Nema nikakvih primanja, pa se snalazi kako zna i umije.
-Evo sam osijedio uveliko, slana pala po glavi. Nijesam oženjen, iako bih želio da formiram porodicu, ali kako kad ni sam ne mogu da sastavim kraj s krajem. Majka je primala materijalno obezbjeđenje, a sada nemam nikakvih primanja. Da bih preživio, ne libim se bilo kakvog poštenog rada. Ne da je teško već je preteško opstati -priča ovaj gorštak koji drži jednu kravu.
Kako bi zaradio za „životarenje“, Željko se na poziv s biroa rada odazvao akciji „Zajedno da bude čistije“ gdje je bio angažovan na održavanju čistoće. Na posao je polazio i vraćao se pješačeći 30 kilometara. Radio je tri mjeseca, ali mu teško zarađeni novac još nije isplaćen.
-Da bih obezbijedio golu egzistenciju, na poslovima održavanja čistoće na Žabljaku angažovan sam od 4. maja i radio sam do 4. avgusta. Svakodnevno sam pješačio po 30 kilometara u oba pravca. Ustanem ujutru u četiri sata, namirim kravu, pa u pola pet krećem za Žabljak gdje stižem oko sedam sati. Pješačim oko dva i po sata u jednom pravcu i isto toliko u povratku. Na brzinu pripremim nešto za jelo, i tako svaki dan. Krava je zatvorena u štali dok se ja vratim s posla. Međutim, nikako da dođem do zarađenih plata. Sve obećavaju, ali novca nema-ogorčen je Željko jer je, tvrdi, u ugovoru o radu pisalo dragačije.
-U ugovoru piše da će isplata biti svakog petog u mjesecu, ali od toga nema ništa. Hoću li ja hljeba da jedem, ili misle da mogu da preživim od vazduha? Javni prevoz nijesam koristio, jer šta mi onda ostaje od zarade? Autobuska karta je 2,5 eura i to do tunela „Ivica“, a odatle opet moram pješačiti pet kilometara do kuće, tako da sam našao „računicu“ da je bolje da pješačim-navodi Željko.
On je zahvalan ekipi Komunalnog preduzeća na čelu sa šefom Ristom Šamšalom, koji su, kako navodi, čitavo vrijeme njegovog radnog angažovanja prema njemu pokazali veliko drugarstvo i razumijevanje. V.Š.
Vjerovao da će naći posao na Žabljaku
Kada je prije nekoliko decenija upisivao srednju školu- turistički smjer, priča Željko, bio je uvjeren da će naći posao na Žabljaku. I to u turizmu koji je tih godina doživljavao procvat. Međutim, Željko i danas „čeka“ na birou rada.
-Došla su neka čudna vremena, napredak se nigdje ne vidi, a ono što smo imali je uništeno. Pojavili su se „neki“ koji su, s jedne strane uništavali sve što im je dopalo u ruke, a s druge strane se enormno obogatili. E, zato smo mi tu gdje smo, jer smo se našli „između“. No, bez obzira na teškoće, nastaviću da se borim… Život je borba, dok me zdravlje služi izdržaću sve, neću se ponižavati pred nikim – poručio je Željko.
)){kind=small}
