Prije deset godina Opština Nikšić je uradila Lokalni ekološki plan (LEAP) u kom su označene sve ekološke crne tačke grada, ali je do danas malo toga urađeno da se stanje na terenu popravi. Taj dokument je sada i van snage jer je urađen na period od pet godina, a nakon toga nije se pristupilo izradi novog. Predstavnici ekoloških organizacija Nikšića upozoravaju da se situacija mora pod hitno mijenjati jer, kako tvrde, Nikšićani ne znaju kakve otrovne materije udišu. Prema riječima Aleksandra Perovića, izvršnog direktora ekološkog pokreta „Ozon”, vazduh u Nikšiću tokom zimske, odnosno grejne sezone karakterišu povećane koncentracije suspendovanih čestica PM10 i PM2,5, što se može dovesti u vezu sa čvrstim gorivima koja se dominatno koriste za grijanje, ali nikako se ne smiju zaboraviti ni drugi izvori zagađenja kao što su neuređena deponija Mislov do i industrijski zagađivači.
– Tokom četiri ,,glavna“ mjeseca zimske sezone, od novembra pa zaključno sa februarom, broj dana sa prekoračenjima srednje dnevne vrijednosti PM10 bude dvostruko veći nego što je dozvoljeni broj dana sa prekoračenjima za takozvane ,,grube“ čestice. Tokom prošle zimske sezone imali smo 84 dana sa vrijednostima većim od 50µg/m3, koliko je propisana granična vrijednost, a tokom 90 dana udisali smo vazduh sa povećanim koncentracijama PM10 suspendovanih čestica. Ako znamo da je na godišnjem nivou dozvoljeno 35 dana prekoračenja jasno je da se radi o izraženom i višegodišnjem problemu. Koliko je problem alarmantan potvrđuje i činjenica da je u januaru i februaru 2016. godine zabilježeno čak 37 prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti PM10 , tzv. grubih čestica, čime je već premašen broj od dozvoljenih 35 prekoračenja za ovu godinu – pojašnjava Perović.
On naglašava da je i u prethodne tri godine bio evidentan negativan trend kada je primjetan porast ukupnog broja prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti PM10.
– Kada se analizira cijela situacija potpuno je jasno da tokom grejne sezone imamo i prisutan problem povećanih koncentracija PM2,5 suspendovanih čestica, koje su još veća prijetnja po zdravlje ljudi. Ovdje je primijetno da se vrši nekvalitetan monitoring putem državne mreže automatskih stanica Agencije za zaštitu životne sredine, kada je ovaj segment kvaliteta vazduha u pitanju, što se vidi po nedopustivo malom broju dana mjerenja, čak se usuđujem reći skandalozno malom, naročito tokom prethodne 2015. godine, kada je bio svega 110 dana validnih mjerenja. Primijetno je da uprkos toj činjenici imamo značajan porast srednje godišnje koncentracije tokom 2015. godine u odnosu na 2014. godinu i da je ona iznad dozvoljene vrijednosti – kaže Perović, naglašavajući da je nedopustiv loš pristup nadležnih institucija kada je problem aerozagađenja u Nikšiću u pitanju, jer ako su poznati izvori problema, onda je potpuno logično da se donesu i efikasna rješenja koja u najkraćem roku mogu unaprijediti stanje.
Perović ističe da je teško promijeniti političku volju kod naših donosilaca odluka, da se javni interes stavi na prvo mjesto, ispred ličnog.
– Naš je predlog da sredstva koja Nikšiću nesporno pripadaju od nadoknade za korišćenje Bilećkog jezera za početak budu usmjeravana ka podsticaju za prelazak na ekološki najprihvatljivije grijanje na električnu energiju, nabavku energetski najefikasnije opreme za domaćinstva, pa zašto ne i plaćanje računa za one najugroženije i najsiromašnije građane koji koriste najpljavija goriva za grijanje. Nikako ne bismo smjeli zaboraviti da su vještačke akumulacije, energetski objekti poput HE Perućica, izgrađeni za potrebe razvoja društva, bolji kvalitet života građana, a ne za izvoz i stvaranje profita određenim strukturama. Moramo znati da se kvalitet vazduha direktno odražava na ljudsko zdravlje a Nikšić je imao sve šanse da bude vazdušna banja, što svjedoči i bolnica u Brezoviku, koja je mogla biti okosnica zdravstvenog turizma, ali loše politike i pogubne odluke koje su vezane za razvoj nakon Drugog svjetskog rata, a naročito tokom poslednjih dvadesetak godina, obesmilie su i ovaj kao i mnoge druge razvojne potencije teritorijalno najveće opštine u Crnoj Gori – ističe Perović, izražavajući nadu da će građani što prije shvatiti kvalitet njihove ideje i da će ih podržavati u inicijativama koje treba da utiču na unapređenje kvaliteta vazduha u Nikšiću.
Predstavnik Mladih ekologa Miodrag Karadžić ističe da je životna sredina u Nikšiću opterećena mnogim problemima koji su prisutni već duži niz godina i čije rješavanje se odvija prilično sporo. On smatra da je vodeni resurs najugroženiji kako od strane industrijskog zagađenja tako i od nesavjesnog ponašanja građana. Drugi problem po njegovom mišljenju je tretiranje otpada i nepostojanje sanitarne deponije. Takođe je i problem aerozagađenja uvijek aktuelan, kako zbog sistema grijanja tako i od strane industije u Nikšiću. U poslednje vrijeme su mnoga mjerenja pokazala prekoračenje graničnih vrijednosti.
– Smatramo da navedeni problemi nijesu samo problemi lokalne zajednice nego i države jer se negativni uticaji mogu odraziti i mnogo dalje od lokalnih okvira. Zbog svih opasnosti koje se negativno mogu odraziti na zdravlje građana i životnu sredinu, Nikšiću trebaju konkretni strateški planovi na čijoj implementaciji će se ozbiljno raditi. Smatramo da je, sada već bivši, dokument potrebno preraditi, uzimajući u obzir globalne izazove i realne lokalne okvire problematike i konkretno raditi na njegovoj primjeni u budućnosti – smatra Karadžić.L.N. B. B.
Bez mjerenja u julu, avgustu i septembru
Perović ističe da zbog kvara na mjernom instrumentu kod objekta gimnazije kao i oštećenja u nevremenu krajem juna ove godine, uzorkovača suspendovanh čestica, nije vršeno mjerenje bazena, uzorkovanje i analiza PM10 u julu, avgustu i septembru.
– Prateći rezultate možemo reći da je karakterističan po dobrom kvalitetu vazduha, ono što i ovog puta želim istaći jeste da su tehnički problem na automatskim stanicama često bili razlog da javnost nije adekvatno i pravovremeno informisana o monitorigu kvaliteta vazduha. Podsjetiću da je ,,Ozon”, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, i pozivajući se na Arhusku konvenciju, tražio od Agencije za zaštitu životne sredine da objasni da li postoje rezultati za decembar prošle godine kada su u slučaju PM 2,5 čestica, po logici stvari karakteristične povećane vrijednosti, a kada su zbog tehničkog kvara izostali podaci za taj segment praćenja kvaliteta vazduha u mjesečnom izvještaju Centra za ekotoksikološka ispitivanja Crne Gore i kako je to uticalo na dobijanje vrijednosti srednje godišnje koncentracije, što nam do danas nije pojašnjeno niti smo dobili tražene informacije, iako smo se i žalili na dobijeno rješenje – kaže Perović.