Najveći problem profesionalnih ribara u Baru je mjesto veza brodova na gatovima marine. Prema riječima Boška Ivanovića, predsjednika Udruženja ribara „Južni Jadran” i Nacionalnog udruženja za izlov ribe, ribarima nedostaje ribarska luka, a neophodno je i ulaganje u dotrajalu flotu i opremu. Problem predstavlja i ograničenje broja brodova za veliki privredni ribolov.
-Ipak, naš osnovni problem je ribarska luka. Mi se sad nalazimo na zadnjem gatu marine, došli smo do zadnjeg mjesta, još samo da nam kažu sad možete da napustite marinu. Nekada smo bili na četvrtom, pa na petom, šestom i onda na sedmom mjestu. Ljudi u marini nemaju razumijevanja za ribare. Gledaju samo svoje lične interese, i ponašaju se kao da je marina njihovo vlasništvo, a ne države Crne Gore. Imamo 17 licenciranih brodova u Crnoj Gori i pet ribarskih dozvola za velike brodove, od toga 13 ili 14 ribare, a ostali su u kvaru. Nadamo se da će nam država pomoći u nabavci novih brodova i alata, jer je naša ribarska flota veoma zastarela, i ribari nemaju finansijskih mogućnosti za tako velika ulaganja - kazao je Ivanović. Naglašava da postoje planovi da njihovi brodovi budu izmješteni iz barske marine.
-Nama odgovara da budemo tu gdje smo sad, samo treba poboljšati dovod struje, vodu i još neke sitnice i, naravno, da se renovira postojeća komora. U svakoj evropskoj luci ribarice su na vezu uz jahte i ne ugrožavaju nautički turizam. Marina će biti prodata, ali u novom ugovoru bi trebalo predvidjeti da ribari ostanu tamo, odnosno njihovi brodovi i čamci. Redovno plaćamo vezove i sve obaveze. Potrebna je i rekonstrukcija postojeće hladnjače u marini, jer EU zahtijeva prvi iskrcaj ribe. To bi obavezivalo sve ribare na prvi iskrcaj u komori, gdje bi ribu pregledali zdravstveni i sanitarni inspektori, što bi suzbilo krijumčarenje ribe izvana i nelegalni ribolov - tvrdi Ivanović, naglašavajući da je za ostvarivanje interesa ribara neophodno postojanje jednog nacionalnog udruženja, što nalaže i EU, a u Baru trenutno postoje četiri asocijacije ribara, plus sportski ribolovci i njihovi klubovi.
-Novoformirano nacionalno udruženje, koje je počelo da radi prošle godine, podržava 80 odsto ribara, a nadamo se da će nam se priključiti i ostali. Veliki uvoz ribe guši ribarstvo. Trebalo bi zabraniti ili ograničiti uvoz kako bi se zaštitili domaći ribari, - ocijenio je on.
Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara i član Udruženja proizvođača ribe na moru, takođe kaže da ribarima treba ribarska luka. On navodi da su ribari diskriminisani, jer plaćaju 19 odsto PDV, a drugi proizvođači sedam odsto.
-U marini kažu da mi nemamo pravo na vezove, a trebalo bi da znaju da je na starom Pristanu postojala marina za ribare, a ne za jahte. Mi smetamo ljudima iz marine i godinama pokušavaju da se nas oslobode. Prema našem mišljenju, ministarstvo bi trebalo da nađe adekvatno mjesto gdje možemo da napravimo ribarsku luku, naravno uz naše sugestije. U svakoj državi, osim kod nas, ribolov je unosna i prepoznaljiva grana privrede. Ministarstvo pruža pomoć koliko može. Biznis barijere su velike, jer primjera radi izgubite dva mjeseca da biste izvadili jedan dokument i ostvarili pravo na regresirano gorivo – kazao je Bajković.D.S.
Ogromni troškovi
Prema riječima Bajkovića, troškovi ribara su ogromni.
-Godišnje vlasniku ribarice treba 10.000 eura samo za plaćanje veza, obnovu alata i registraciju broda. Da ne govorimo o izdacima za servisiranje broda, što je kod nas nemoguće, jer brodogradilište više ne radi, pa ćemo morati brodove da vozimo u Italiju ili u Monako. Ja sam bio prinuđen da podignem kredit da bih nabavio novi brod, jer živim od ribarstva. Rata iznosi 2.300 eura, jer je kamatna stopa 12 i po odsto, a ne tri ili četiri odsto koliko bi trebalo da bude - objašnjava Bajković.