Gubitak radnog mjesta i nemogućnost novog zaposlenja sve su češći razlozi zbog kojih se brojni Nikšićani odlučuju da pokucaju na vrata raznih institucija kako bi sebi i svojim porodicama obezbijedili samo osnovno – prehranjivanje. Prema zvaničnim podacima resornog ministarstva, u ovoj godini broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice (MOP) sa teritorije opštine Nikšić preko lokalnog Centra za socijalni rad bio je 1.256, što je za 32 manje u odnosu na decembar prošle godine. Međutim, zvanična statistika, prema riječima naših sagovornika, ipak ne odgovara stvarnom stanju u gradu, gdje je sve veći broj onih koji traže razne vrste pomoći. Zbog očigledno teške ekonomske situacije u gradu pod Trebjesom, grupa građana Alternativa dvije godine je svoje nezadovoljstvo izražavala mirnim protestom ispred zgrade Opštine, ali su u tome ostali usamljeni, bez podrške građana i reakcije nadležnih. Vesko Pejak, koordinator Aleternative koja je prerasla u političku partiju, smatra da će se broj socijalnih slučajeva postepeno povećavati, jer je sve veći broj onih koji su na evidenciji nezaposlenih, ili su ostali bez posla.
– Ogroman broj mladih ljudi živi od penzije roditelja, nemaju posao, pa njihova egzistencija zavisi od zdravlja (života) roditelja. Tragedija je da neki od njih imaju po 30 ili 40 godina, a nemaju radnog staža i nikakve izglede da će naći neki posao. Sve su to potencijalni socijalni slučajevi u nekoj bliskoj budućnosti – smatra Pejak i dodaje da je mnogo onih koji su u teškoj materijalnoj situaciji, a nemaju ni dovoljno obrazovanja ni poznavanja svojih prava da bi pokušali preko institucija ostvariti ono što ih sleduje po važećim zakonima. Alternativa je, istakao je Pejak, od svog osnivanja pomogla brojnim u tom domenu, ali jednokratne socijalne pomoći od 150 do 200 eura ne rješavaju probleme. Jedini način da se pomogne onim koji su u velikoj nevolji je otvaranje narodne kuhinje, što Alternativa i zagovara u Nikšiću.
– Na tu temu smo već imali razgovore sa brojnim privatnicima, te i zainteresovanim donatorima. Problem je što te javne kuhinje moraju imati konstantno finansiranje da bi bile održive. Ne može se gladnima reći danas nema ručka, ali će možda biti sledećeg četvrtka ili petka. Tim se gubi smisao projekta, a jedino država može garantovati kontinuitet u finansiranju. Mi imamo projekat, a mogli bismo srediti i objekat, opremu i volontere. Predložili smo da država naplati zaostale poreze u hrani u supermarketima koji joj to duguju – kaže Pejak.
Jedan od najvažnijih oslonaca nevoljnima svakako je nikšićki Crveni krst, a sekretar te organizacije Milorad Drekalović navodi da prosječno godišnje pomognu oko 500 nikšićkih porodica. Drekalović kaže da je na njihovom spisku i tridesetak porodica koje nemaju pravo na MOP, a u izuzetno su teškoj situaciji.
– Socijalu nijesu ostvarili zbog neke imovine, a uglavnom je u pitanju goli krš, neobradiv i beskoristan. Mi smo se na licu mjesta uvjerili u status tih porodica kojima bi socijalna pomoć bila od velikog značaja jer bi se mogli kako-tako prehranjivati. Od tih tridesetak porodica oko petnaest njih živi u gradu i baš su u kritičnom stanju – ističe Drekalović.
Crveni krst nevoljnima pomoć pruža uglavnom u hrani, koju obezbjeđuju donacijama i sabirnim akcijama. Drekalović je naglasio da godišnje organizuju po dvije takve akcije, a od prve ovogodišnje paketima sa hranom nedavno su pomogli 140 nikšićkih porodica u stanju socijalne potrebe. Nerijetko, istakao je on, jednu porodicu moraju pomoći po više puta.
– Nemoguće je preračunati kolika je vrijednost uručene hrane, i to nije sve, jer pomažemo i sa odjećom, a nekada i sa obućom. Možda je dovoljno navesti da smo preko Crvenog krsta Crne Gore za poslednje tri godine uručili blizu 400 invalidskih kolica, a jedna koštaju od 400 do 500 dolara. Međutim, nije u pitanju samo ta finansijska komponenta, već posebno ona moralna kada tim licima damo do znanja da nijesu sami i da ima neko da brine o njima – ističe Drekalović i naglašava da su Nikšićani humani, pa je sve više onih koji donose u organizaciju donacije u vidu odjeće i obuće. Pomažu i pojedine nikšićke firme, a u tom domenu najbolji su Pivara „Trebjesa” i Mesna industrija „Goranović”, kao i EPCG koja je pomogla da se rekonstruiše objekat Crvenog krsta i pruža ovoj organizaciji pomoć i u nekim drugim projektima.
B.B.
Dom za stare što prije izgraditi
U Crvenom krstu posebno naglašavaju težak socio-ekonomski položaj brojnih porodica na seoskom području. Mnogi, kaže Drekalović, zbog starosti ili bolesti ne mogu koristiti svoja imanja, a onda nemaju nikakvih prihoda. Stoga je, kaže on, najavljena gradnja Doma za stare u Nikšiću trenutno najznačajniji projekat, kako bi se što prije realizovao. Da se to ostvari, smatra on, poseban doprinos su dali predsjednik opštine Veselin Grbović i direktor nikšićkog Centra za socijalni rad Ivan Mitrović.
– Najavljena gradnja Doma za stare mislim da će tu situaciju popraviti jer će u tom objektu biti zbrinuto oko 200 starih. Međutim, s obzirom na situaciju, onima koji o tome budu odlučivali trebaće dosta vještine i mudrosti da mjesto u Domu obezbijede onima kojima je to zaista prijeko potrebno – smatra Drekalović.
Dom će riješiti neka od pitanja starijih, a za mlađe sa seoskog područja Alternativa takođe ima predlog, dati im podsticaje u vidu kredita da se na svojim ili iznajmljenim imanjima bave poljoprivredom.
I neradnici sa ispruženom rukom
– Crveni krst je često između dvije vatre, jer kada neko dođe i traži pomoć ne možete ga odbiti. Međutim, ima onih koji to zloupotrebljavaju. Imamo određeni broj porodica koje nam se stalno javljaju, a imam i osjećaj da jedan broj njih može da živi bez te naše pomoći. Očigledno im je lakše da traže nego da rade, a radno su sposobni. Mi nemamo srca da ih odbijemo i zbog toga smo ponekad između dvije vatre – kaže Drekalović.