Nikšić- Žitelji Donjih Crkvica, koje su od Nikšića udaljene oko 70 kilometara, tradicionalno su se sabrali u Bogojavljenskoj crkvi kako bi proslavili Sv. prvovrhovne apostole Petra i Pavla. Svetu liturgiju u crkvičkom hramu služio je banjsko-rudinski paroh Radenko Koprivica koji je potom obavio i pričešće vjernog naroda. Apostoli Petar i Pavle, besjedio je sveštenik Koprivica, bjehu izabrani od Isusa Hrista da vaseljenom propovijedaju riječ njegovu. Petar je bio neuki ribar, a Hrista se, kamo mu je i prorokovao, tri puta odrekao, ali se pokajao.
-U trenutku gonjenja i stradanja Hristovog bila je Petrova slaba vjera, kao što je i danas kod mnogih u našem narodu. Ne trebaju gonjenja, nikakva stradanja, nego jednostavno čovjek kaže da Boga nema. Danas se, nažalost, mnogi odriču svetinje božije, crkve i vjere svoje kao što se u ono vrijeme odrekao Petar. Ali, daj Bože da se pokaju kao što se i on pokajao, pa ga je Gospod opet primio apostolstvu, nakon čega je krenuo da ispovijeda vjeru, besjedio je sveštenik Koprivica.
Pavle je bio učen, kazao je banjsko-rudinski paroh, ali je progonio hrišćane dok mu se Bog nije javio. Njegovo srce time je bilo preporođeno, pa je umjesto gonitelja hrišćana postao propovjednik vjere Hristove.
-Kroz njih vidimo kako ljudi projavljuju svoju i vjeru i nevjeru, i svoju ljudsku slabost. Samo Gospoda Boga treba čovjek da moli da mu podari vjeru, jer vjera se naseljava u srce prostoga čovjeka, jednostavnog kao što su bili sveti apostoli, oni koji su bili neuki ribari i prosti. Riječ božiju su pronijeli cijelom vaseljenom, ali je u njihovom životu bilo padanja i ustajanja, odricanja od Hrista, i gonjenja Hrista, ali bitno je da je bilo pokajanja, rekao je Koprivica.
Domaćini ovogodišnjeg Petrovdanskog sabranja u Donjim Crkvicama bili su Gojko, Dragan i Milovan Šapurić, a naredne godine tu obavezu preuzeo je crkvički Crkveni odbor. I ove godine, Crkvičani su Sv. apostole Petra i Pavla proslavili sa svojom braćom iz Pipera kojima uzvratnu posjetu čine na Đurđevdan. U ime Pipera saboru su prisustvovali Slavko Stojanović, Mijo Nikolić, Nikola Filipović i Ljubomir Vuković. Povezala ih je, kazao je Stojanović, bitka na brdu Troglav koja se dogodila 1915. godine, a u kojoj su u velikom broju postradali Piperi. Prema dosadašnjim podacima, na Trgovalu je poginulo 47 Pipera, a većini njih i danas su kosti rasute po banjsko-rudinskom kraju.
-Pedeset četiri godine nakon velike bitke, ćerke Periše Bešića došle su u ovaj kraj u potrazi za zemnim ostacima svog oca. Čovjek koji ga je sahranio bio je živ, ali obnevidio, pa im je samo pokazao lokaciju, ali ne i tačno mjesto. Mještanima ovog kraja potom je rečeno da ukoliko bude došlo do proširenja seoskog groblja i nađu se neke kosti da jave porodici, što je i učinjeno prije oko 40 godina. Jedna od njegovih ćerki sjetila se da je jedan od komšija njenom ocu pred polazak na Troglav pravio posebne mamuze, i po tome su raspoznali da su to Bešićevi posmrtni ostaci, rekao je Stojanović.
U selu Poljica ispod Troglava prije dvije godine episkop budimljansko-nikšićki Joanikije osveštao je temelje za crkvu koja će biti posvećena Sv. mučeniku Longinu Sotnik, a predstavljaće spomen- kapelu na borce sa Troglava. U spomen- crkvi biće upisana sva imena onih koji su u tom rejonu prolili krv u borbi za slobodu.B.B.
Todorova zadužbina svjedok vremena
Predsjednik Mjesne zajednice Donje Crkvice Kostatin Glušac istakao je da brastva u tom rejonu uglavnom kao zaštitnike svojih domova proslavljaju Sv. Arhangela Mihaila, Sv. Jovana Krstitelja i Sv. Nikolu. Crkva u mjesnom centru posvećena je Bogojavljenju, a gradio ju je znameniti mještanin Todor Todo Bjelica. Hram je, u drugoj polovini 19. vijeka, i sagrađen na njegovom imanju, a prema priči koja se s koljena na koljeno prenosi u tom kraju, Todor je na toj lokaciji savladan umorom od koševine zaspao.
-Prema pričama, kada se probudio odmah je pošao da traži majstore da ovdje grade crkvu. Vjerovatno mu se nešto prisnilo, a inače je ovdje nekada bila mnogo starija crkva. Todor je u ovom mjestu sagradio i prvu vodu, i crkvenu zgradu u kojoj je nekad bila škola. Mnogo je zadužio naš kraj, Bogojavljenska crkva od izgradnje sabirala je naše pretke, danas i nas, a Todorova voda u ovom bezvodnom kraju, nikad ne presušuje, kazao je Glušac.