Za Mjesnu zajednicu Donje Crkvice ni ove, kao ni u nekoliko prethodnih godina, nije planirano postavljanje ni metar novog asfalta. U planovima njihove matične opštine, tvrde žitelji, za tu, inače najudaljeniju, nikšićku mjesnu zajednicu nema ni popravke lokalne infastrukture, pa vjeruju da će i predstojeću zimu, oni malobrojni koji ostaju na svojim ognjištima, provesti u nadi da će im pomoći komšije iz susjedne Republike Srpske, odnosno iz Opštine Bileća. Osamdesetogodišnji Stevan Musić jedan je od rijetkih stalnih stanovnika Donjih Crkvica i, kako kaže, ponajbolje pamti obećanja za poboljšanje uslova života u tom kraju.
– Uvijek je vlast u Nikšiću za ovaj rejon obećavala, ali nikad ništa nije uradila. Obično su to bile lijepe riječi pred neke izbore, ali čim glasanje prođe, i priča se zaboravi... Međutim, ima nas koji pamtimo. Prije petnaest godina obećan nam je asfaltni put do sela Korita u susjednoj državi, kako tada – tako i danas – ispričao je Musić.
Do Nikšića Crkvičanima treba da pređu oko 70 kilometara, a do Bileće mnogo manje pa im je zato, kazao je Musić, važna ta trasa puta koja je, s crnogorske strane u veoma lošem stanju. Nepunih deset kilometara do granice, istakao je on, u zimskim uslovima spasava živote.
– Kad dođe do nevolje tim putem se brže stiže do Bileće. Međutim, put je veoma loš pa nam treba terensko vozilo. Ne nadam se da će to ikad popraviti, možda ovi mlađi i dožive da se nešto od davnih obećanja i ispuni, ali se plašim da do tada u ovom kraju i neće biti nikoga – kazao je Musić.
Kao i brojne njegove komšije, i on bi tokom zime napustio rodnu kuću, ali mu penzija od oko 150 eura to ne omogućava.
– S toliko novca ne može se nikud bježati. Neka me ovdje, da proživim ono što mi je ostalo, a inače živimo na isti način kao što su živjeli naši očevi i djedovi. Dok je bilo naroda, sami smo i probijali i održavali puteve, a kada je to država preuzela ništa se ne radi i sve propada – rekao je Musić.
Tačno prije dvije godine, kazao je mještanin Radivoje Đedović, lokalna uprava obećala je da će popraviti dionicu od Velimlja do Donjih Crkvica. Tog ljeta 2014. godine, prema njegovim riječima, zaista je počela sanacija, ali ono što je tada urađeno nakon nekoliko mjeseci odnijele su kiše.
– Popunjavali su rupe na toj dionici i mi smo bili zadovoljni što se napokon nešto radi. Međutim, kako su uradili tako ga je brzo i nestalo, odnijela voda sve asfaltne zakrpe. S druge strane granice za nas je jedina nada bilećka Opština koja stalno nešto radi na lokalnim putevima, a skoro su nasipali i dionicu prema našoj mjesnoj zajednici – rekao je Đedović.
I on pamti vrijeme kada je lokalna uprava matične opštine svakoj „stopi” svoje teritorije posvećivala istu pažnju. Putevi su se radili i održavali, ali su ta vremena, kaže Đedović, odavno prošla.
– Kad je Demokratska partija socijalista bila jedinstvena bilo je dobro i našem kraju. Tada je potpredsjednik opštine bio naš Banjanin Mišo Miljanić, pa smo dobili asfalt do mjesnog centra, a put je i održavan. Od tada za sve što nam treba moramo moliti, ali ni to nam ništa ne pomaže – istakao je Đedović.
B.B.
Najljepše u blokadi i bez struje
Predsjednik MZ Donje Crkvice Kostadin Glušac naglasio je da su uzaludni njegovi pozivi predstavnicima Opštine. On je kazao da se očigledno sve radi kako bi taj kraj i konačno opustio, a inače su na dobrom putu da se to ubrzo i desi.
– Kad sve sagledam, najljepše nam je zimi, kad zametu snjegovi, pa nam nestane i struje. Niti ko dolazi, kao pred izbore što rade, a tada nema ni televizije ni radija, pa mi i ne znamo šta se u Nikšiću i Crnoj Gori dešava. Nema tada ni politike, nego se bavimo svojom mukom, ali smo nekako spokojni – naglasio je Glušac.
U školi 14 đaka
U Donjim Crkvicama trenutno ima oko 50 domaćinstava, ali se taj broj svake godine smanjuje.
– Prosječno godišnje ostanemo bez dva do tri domaćinstva. U matičnoj devetogodišnjoj školi minule školske godine bilo je svega četrnaest đaka. Ako se takav trend nastavi, a ne sumnjam pod ovakvim okonostima da hoće, mjesto će za nekoliko godina biti u potpunosti pusto – kazao je Glušac.