Brojni su primjeri koji ukazuju da u izbjegličkom naselju Riversajd, gdje živi četrdesetak porodica sa oko 400 članova RAE populacije, vladaju katastrofalni životni uslovi. To najbolje posvjedočavaju njegovi stanovnici, ističući da u ovom prigradskom naselju vlada prava humanitarna katastrofa. Oni naglašavaju da i pored brojnih pokušaja ne uspijevaju da prevaziđu nagomilane probleme i da bar približno stvore uslove za život nalik ostalom civilizovanom svijetu. Kažu da niko od njih nije u radnom odnosu i da preživljavaju skupljajući staro željezo, uz napomenu da među njima nije mali broj onih koji svakodnevno obilaze kontejnere, kako bi pronašli nešto za jelo i tako nahranili svoje gladne duše.
- Trebalo bi svi da imamo približno, jer i mi imamo pravo na život. Slušamo da se izdvaja velika pomoć za ugrožene kategorije stanovništva, međutim ta pomoć ovdje ne dolazi. Mi smo gladni, žedni, goli i bosi. Zato nam jedino ostaje da, uz katastrofalne higijenske uslove u kojima živimo, prebiramo po kontejnerima moleći boga da ćemo tamo naći nešto od hrane – navode stanovnici Riversajda.
Oni ističu da im posebne probleme zadaju, dotrajala kanalizaciona mreža i vodena površina puna smeća, formirana između naselja i poslovnog centra Kips.
- Cijeli ovaj prostor je pretvoren u potencijalni izvor zaraze. Kanalizacija se izliva na sve strane stvarajući nesnosni smrad. Tu je i blatnjava površina puna smeća oko koje se svakodnevno okuplja veliki broj djece, koja često obolijevaju od infektivnih bolesti. Tražili smo u više navrata da se ovaj prostor očisti i da se pretvori u zelenu površinu, ali to nije urodilo plodom, što stavlja do znanja da se nadležni prema nama ponašaju kao prema građanima poslednjeg reda – naglasio je predstavnik stanovnika Riversajda Ramo Beća. On je podsjetio da većina porodica u ovom naselju živi u mraku, jer im je Elektrodistribucija, zbog neplaćenih računa, prije više od tri godine isključila struju. -Samo par porodica ima struju. To su one porodice koje su nekako uspjele da skupe novac i plate narasli dug. Svi ostali godinama žive u mraku. Njihovi računi za neplaćenu struju iznose u prosjeku 2.000 eura po domaćinstvu. To samo po sebi ukazuje u kakvoj se životnoj situaciji nalazimo. Zato ponovo tražimo da se pod hitno svima pusti struja, jer je naš dalju opstanak, pod ovakvim uslovima, nemoguć. Takođe, tražimo da se svi dosadašnji dugovi po ovom osnovu otpišu, onako kako su to uradile države Srbija i Hrvatska. Ukoliko se to ne desi prinuđeni smo da tražimo kolektivni azil u nekim drugim zemljama, jer smo dovdeni do ruba provalije – naglasio je Beća. Sa njim je saglasan i Tahir Imeri, navodeći da je riječima teško opisati katastrofalni životni položaj stanovnika Riversajda sa kojim se suočavaju poslednjih desetak godina.
-Nas su protjerali sa Kosova, što znači da mi ovdje nijesmo došli svojom voljom. Zato tražimo od domaćih i međunarodnih zajednica da nam obezbijede minimalne uslove za život. Prije nekoliko godina smo bili potpuno poplavljeni. Nakon toga su nam isključili stuju, iako znaju da nemamo nikakvih primanja. Na kraju, izgleda, ostaje samo da nam ukinu i pravo na život. Boli nas to što svi pričaju samo lijepe priče, a kad treba udovoljiti nekom našem zahtjevu nikoga nema. Prepušteni smo da se snalazimo kako sami znamo i umijemo – ističe Imeri, u čijem domaćinstvu živi dvanaset članova, od čega osmoro djece.
Mještani podsjećaju da niko od njih nije u radnom odnosu i da jedine prihode ostvaruju skupljajući staro željezo.
-Ovdje niko ne radi. Nad nama je primijenjen zakon o zapošljavanju za strance, koji podrazumijeva pribavljanje dokumentacije sa biroa rada. Mi takva dokumenta, kao strani državljani, nemamo. Zato većina ljudi ovdje skuplja otpadno željezo i tako zarade neku crkavicu. Ali, to ne može da podmiri njihove osnovne potrebe. Tim prije, kad se zna da je svakom domaćinstvu ovdje za život dnevno potrebno i do desetak kilograma hljeba, a o drugome da se i ne priča. Samo taj podatak govori da bi državni i opštinski organi kao i domaće i međunarodne humanitarne organizacije morale nama raseljenicima sa Kosova da posvete više pažnje – poručili su stanovnici Riversajda.
D.J.


Otvo­ri­ti na­rod­ne ku­hi­nje

Be­ća je in­si­sti­rao da se u Be­ra­na­ma, po ugle­du na ne­ke dru­ge gra­do­ve, otvo­ri na­rod­na ku­hi­nja do­stup­na i ži­te­lji­ma Ri­ver­saj­da.
- Ov­dje sva­ka po­ro­di­ca bro­ji po de­se­tak čla­no­va. Mo­gu slo­bod­no da ka­žem da u sko­ro svim tim po­ro­di­ca­ma go­spo­da­ri glad. U to mo­že da se uvje­ri sva­ko ko do­đe i sa­gle­da nji­ho­vu gor­ku sud­bi­nu. Po­seb­no je po­gub­no to što dje­ce ne­ma­ju ni ono naj­o­snov­ni za ži­vot, i što ve­ći­na od njih ne ide u ško­lu. Če­sto pla­ču, a ro­di­te­lji ne­ma­ju da im po­nu­de ono što tra­že. Za­to bi tre­ba­lo, pod hit­no, otvo­ri­ti na­rod­ne ku­hi­nje, gdje bi, iz­me­đu osta­lih, i sta­nov­ni­ci Ri­ver­saj­da mo­gli da uto­le glad – is­ti­če Be­ća.