U Gretvi u Starom Baru obnovljeni su ostaci crkve Sv. Antuna Padovanskog, u narodu poznate kao kapela Sv. Anta. Ovaj čin se poklapa sa velikim jubilejom, 925 godina od uspostavljanja Nadbiskupije u Baru. Obnovu crkvišta, prilikom koje je pronađeno izvorište koje se pominje u XVIII vijeku, pomogle su gretvanske porodice Jovović, Pukić i Lukić, kao i Đoko Maljević.
Crkva se pominje prvi put 1795. godine, a rekonstruisana je namjenski 1849, jer do tada na ovom objektu zbog turske zabrane nije bilo dozvoljeno postavljanje krsta i zvona. Pregled zbivanja sa nekadašnjom crkvom svjedoči još jednom o bogatoj istoriji barskog kraja i susretanju znamenitih istorijskih ličnosti na takvom malom prostoru.
Prema riječima istoričara mr sci. Ivana Jovovića, iako je crkva poznata relevantnoj istorijskoj nauci, zaobiđena je u tipologiji crkvenih spomenika, a samo stariji mještani su znali njenu tačnu lokaciju. Mještani Gretve, Župe Stari Bar, pokrenuli su inicijativu da se obnovi u cijelosti, no, istorijske činjenice uticale su da se obnovi samo u osnovi istih gabarita, od istog kamena od kojeg je bila sagrađena. Nekadašnja crkva Svetog Anta, čijih ostataka još ima na istom lokalitetu u Gretvi, srušena je 1857. nesvakidašnjom odlukom nadbiskupa Karla Potena prilikom gradnje katedrale, radi građevinskog materijala, jer lokalna turska uprava u Baru i pored dozvole sultana nije dopuštala gradnju novog katoličkog sakralnog objekta.
Takođe, Jovović navodi i da je crkvu početkom 1857. godine obišao car Meksika nadvojvoda Maksimilijan Habsburški, koji je kasnije dao i novac za gradnju katedrale Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Gretvi. Potonji meksički car, krstareći Jadranom, odlučio je da posjeti Bar u kojem je stolovao njegov drug iz školskih dana Karlo Poten. Zgrožen stanjem i uslovima u kojima se nalazi Barska nadbiskupija, nadvojvoda Maksimilijan je ponudio svom prijatelju novac za gradnju nove katedralne crkve, smatrajući da tadašnja crkvica Sv. Antuna ne odgovara rangu jednog nadbiskupa i primasa da slovi kao prvostolna crkva Nadbiskupije, i zato se lično založio da Barska nadbiskupija dobije sultan ferman za gradnju katedrale.
Prema riječima Jovovića, sakralni prostor crkve je i nakon rušenja ostao u upotrebi, jer su do 1888. godine na groblju pored ostataka crkve obavljane sahrane, a tu su sahranjivani i crnogorski vojnici poginuli 1877/78. u operacijama za oslobođenje Bara. Nadbiskup Šimun Milinović je zatim podigao crkvu Svetog Vida na kojoj je sadašnje katoličko groblje. U katedrali u Gretvi je i jedan od bočnih oltara posvećen Sv. Antunu Padovanskom, prenijet iz srušene crkve.
Jovović ističe da je zub vremena učinio da od nekašnjeg groblja ostane samo jedna nadgrobna ploča koja svjedoči o tom nadbiskupskom crkvištu, kakvih je još mnogo širom barske opštine, a koja su zapuštena i nepoznata široj javnosti.D.S.
Franjevci širili kult
Sv. Antun Padovanski je veoma poštovan svetac u barskoj Nadbiskupiji, a posvećene su mu crkve u Šestanima, Gusinju i na Cetinju. I na Mogrenu je bila crkva Svetog Anta, a srušena je 1947. godine. Kult Svetog Antuna Padovanskog su u ovim krajevima širili franjevci, a praznik se svetkuje 13. juna, kada po narodnom vjerovanju počinje ljeto.