Manastir Preobraženja Hristovog, metoh manastira Kosijerevo, na planini Somini poviše Banjana, u Hercegovim lukama, na 75 kilometara od Nikšića, minule nedjelje na dan Sv. apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova, tajnovidca proslavio je 15 godina od osvećenja. Odslužen je i pomen kralju Aleksandru Karađorđeviću i svim stradalima za vjeru pravoslavnu i otadžbinu sa prostora Banjana, Grahova, Golije, Oputne Rudine, Nikšićkih Rudina, Kamenska i dijela Hercegovine 1941-1946. godine, njih 800 čija imena su ispisana na spomen ploči u unutrašnjosti hrama, kao i za 12 boraca pripadnika bivše JNA, poginulih na hercegovačkom ratištu od 1991. do 1996. godine. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je vladika budimljansko – nikšićki Joanikije sa sveštenstvom i monaštvom.
Nakon liturgije, vladika Joanikije je u besjedi istakao da je Jovan Bogoslov bio najmlađi učenik Hristov, koji je kao mladić krenuo za Gospodom sa svojim starijim bratom Jakovom. Slušao je riječ Božiju iz usta Hristovih i gledao čuda koja je Isus činio, uzrastao u vjeri, ispunjavao se svetinjom, Duhom Svetim, uzrastao u božijoj mudrosti i kao najmlađi, najčistiji i najneviniji među apostolima dostigao je do te mjere savršenstva duhovnoga koje se naročito projavilo u onom momentu kada su svi apostoli izgubili hrabrost i pouzdanje, kada su vidjeli kako su bezbožnici uhvatili Hrista i kako ga udaraju, ponižavaju i razapinju.
Naglasio je da je Sv. Jovan Bogoslov veliki apostol, tajnovidac, pisac otkrivenja, kome su mnogi hramovi posvećeni, naročito na Patmosu u Grčkoj gdje se on upokojio.
- I ovdje mi ovu svetinju na gori Somini, manastir Preobraženja Hristovog, osveštasmo prije 15 godina na praznik Sv. Jovana Bogoslova. Evo, danas, ravno 15 godina od osvećenja ove crkve koju posvetismo imenu Božijem, preobraženju Hristovome, a podigosmo je za pokoj svih onih koji su postradali od bratske ruke, ali i svih onih koji izgiboše za vjeru i otačastvo. I ovdje su njihova imena ispisana. A, da ne zaboravimo na ovaj dan je bila i pogibija blaženopočivšeg kralja Aleksandra Karađorđevića. I nije slučajno što zajedno pominjemo kralja Aleksandra koji je bio prva žrtva fašizma, te pošasti, mraka i tame koji je zahvatio Evropu. Dok je on bio živ, ipak, se srpski narod uspinjao, a poslije njegove smrti nastale su velike teškoće, nesreće i raskoli u srpskom narodu. Naš narod je ispleo razne priče o odlasku kralja Aleksandra u Francusku, kako ga je tadašnji mitropolit Gavrilo Dožić opominjao da ne ide na taj put, a on je rekao, „ako je volja božija i da poginem, pa neka poginem, ja za moju otadžbinu ne žalim ni ovoga puta umrijeti”. To je onaj kralj oslobodilac i ujedinitelj. Imao je naravno kao čovjek mana, ali njegove zasluge su prevelike. Iako su komunisti poništavajući sve vrijednosti, poništavali i svaku zaslugu kralja Aleksandra, samo su govorili o njegovoj diktaturi, ali njegove zasluge nijesu mogli izbrisati, pa one izlaze na vidjelo - kazao je vladika Joanikije, zaželjevši da svetinja u kojoj su se okupili bude crkva koja će miriti, rane liječiti i koja će nas osvećivati. L.N.
Svetinja sazidana za pokoj duša
Temelje za crkvu na Somini 1996. godine osveštao i gradnju blagoslovio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije na Preobraženje Gospodnje. Osvećenje je bilo na Sv. apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova 9. oktobra 2001. Izgradnju su pomogli Radomir Š. Lučić i mnogi priložnici. Tako su Tomo i Novica Baćović darovali imanje ovom hramu, sa željom da se na Somini manastir sazida za dušu njihovog sina i sinovca Miodraga koji je poginuo na trebinjskom ratištu devedesetih godina minulog vijeka.