Na praznik Svetog mučenika Longina Sotnika, u subotu 29. oktobra, u prisustvu velikog broja vjernika, sveštenstvo eparhija Budimljansko-nikšićke i Zahumsko-hercegovačke, predvođeno mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem, osveštalo je hram Svetog sveštenomučenika Atinogena na Vučjem dolu. Potom su mitropolit Amfilohije i episkopi zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, budimljansko-nikšićki Joanikije, dioklijski Kirilo i umirovljeni vladika Atanasije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva pomenutih eparhija odslužili Svetu arhijerejsku liturgiju.
Novoosveštani hram podignut je u spomen na slavne junake Vučedolske bitke, koji su krv svoju prolivali za Krst časni i slobodu zlatnu, za oslobođenje i ujedinjenje našeg naroda, pa je tokom liturgije odslužen i pomen kralju Nikoli i ratnicima koji su izvojevali slavnu pobjedu na Vučjem dolu prije 140. godina. Ovom prilikom služen je i pomen nedavno preminulom monahu Teodoru (Željku Mitroviću), sabratu manastira Kosijerevo.
Vjernom narodu, sabranom u velikom broju, iz svih krajeva Crne Gore i Hercegovine, besjedio je vladika Grigorije, podjsećajući da je hram osmislio arhitekta Peđa Ristić, po zamisli vladike Joanikija, a čiju izgradnju su pomogli brojni vjernici.
- Ovaj hram treba da bude mjesto spokoja, mjesto mira za sve postradale vojskovođe i vojnike za našu i za njihovu slobodu i slobodu naših potomaka, treba da bude mjesto odmora i preobražaja gdje će se krv ljudska spirati i umivati rosom Božje blagodati. Ova poljana se danas preobražava od krvave u miomirisnu, jer je usred nje postavljen hram, a mi danas, braćo i sestre, svaki ponaosob, treba da se opomenemo, kada osvećujemo novoizgrađeni hram, riječi velikog apostola Pavla: „Ne znate li da je tijelo vaše hram duha Svetog koji je u vama, kojeg imate od Boga i niste svoji, jer ste kupljeni skupo. Proslavite, dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Božiji. Napojte se duhom da biste poznali ono što nam se otkriva u Hristu i u Crkvi Božjoj, jer jedino tako možemo poznati jedan drugoga” - rekao je vladika Grigorije.
Govorio je i mitroplit Amfilohije, podsjećajući da je ulazak u hram ulazak u svetinju nad svetinjama, za poklonjenje živom i vječnom Bogu, za susret sa živim i vječnim Bogom i za dodir sa njim, za pričešće njegove golgotske krvi i njegovog golgotskog, raspetog, vaskrslog i vaznesenog tijela.
- Mi se, osvećujući ovaj hram ovdje, nalazimo na jednom tako uzvišenom mjestu, otvarajući vrata ovog svetog hrama i poklanjajući se sili Božjoj, moći Božjoj, mudrosti Božjoj, prosvjećujući se istinom Božjom vječnom i neprolaznom, dotičući se živonosnog groba Hristovog koji je živonosan, jer je grob Hristovog vaskrsenja. I ovo mjesto, ne samo od danas, nego i do danas, ono je mjesto susreta sa Božjom silom i svjedočanstva da Bog nije u sili nego u pravdi, svjedočanstva one istine koju je izgovorio Sveti Petar Cetinjski na Krusima 1796. da je u imenu Božjem sud i pravda, poručujući onda Mahmut Bušatliji. Isti takav događaj se dogodio ovdje na Vučjem dolu, na ovom mjestu gdje je pobijedila pravda Božja, istina Božja, gdje je pobijedila ne samo sloboda koja nas je rodila, ova zemna, tjelesna sloboda, nego gdje je pobijedila ona vječna sloboda, sloboda od smrti i ništavila. Jer, svaka borba ljudska ovdje na zemlji kojom se ne pobjeđuje smrt, svejadica, koja ubija i dušu i tijelo i koja lišava čovjeka vječnog i neprolaznog dostojanstva, to nije sloboda koju nam je podario Gospod Hristos svojom golgotom i svojim stradanjem i svojim vaskrsenjem. To nije sloboda za koju su ovdje branili obraz i čast knjaz Nikola Prvi Petrović, vojvoda Lazar Sočica i druge vojskovođe i ratnici, koji su se ovdje borili ne prosto za zemlju, nego su se borili za onu zemlju živih, za vječnu zemlju, za Carstvo nebesko na način na koji se borio Sveti velikomučenik kosovski Lazar, shvativši da je za malena zemaljsko carstvo, a nebesko je vječno uvijek i dovijeka. Tom carstvu nebeskom su sebe prinijeli na dar u svom duhu junaštva i čojstva knjaz Nikola i ostali, koji su ovdje, na ovom mjestu, vojevali protiv ondašnjeg Muktar-paše, protiv Selim-paše i Osmana paše - naglasio je mitroplit Amfilohije.
Nakon osvećenja crkve i liturgije priređena je svečana akademija i prigodan kulturno-umjetnički program. Veličanstveni skup blagoslovio je epikop Joanikije ističući da su crkvu podigle dvije svetosavske episkopije budimljansko-nikšićka i zahumsko-hercegovačka uz podršku Mitropolije crnogorsko-primorske i Republike Srpske.
- Podigli smo je našim trudom i ljubavlju, Božjim blagoslovom, ali su je naši preci utemeljili. Kada je kralj Nikola, tadašnji knez, vojujući, oslobađajući ove srpske krajeve ušao u Banjane, u njegovu djedovinu i djedovinu Sv. Save, rekao je: „Ako Bog da i sreća junačka, podići ćemo crkvu Svetog Save u Hercegovini”. Nažalost, nije mu se dala ta prilika da oslobodi cijelu Hercegovinu, ali je podigao onaj veličanstveni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću za pokoj duša svih junaka koji izgiboše u Veljem ratu za oslobođenje i ujedinjenje našeg naroda i naše otadžbine - kazao je vladika Joanikije. L.N.
Nagrade i odlikovanja za dobrotvore
Svim dobrotvorima i priložnicima iz Crne Gore, Srbije i Republike Srpske zahvalio je, ovom prilikom vladika Joanikije, odlikujući najzaslužnije arhipastirskim gramatama i medaljama Svetog Georgija Pobjedonosca, visokim odlikovanjima Eparhije budimljansko-nikšićke, sve priložnike.
Medaljom Sv. Georgija Pobjedonosca odlikovani su: Matija Bećković, Mileta Radojević, izaslanik Vlade Republike Srbije, porodica pokojnog Gorana Tabakovića u čije ime je medalju preuzeo sin Sava, potom Jugoslav Tabaković, Miljan Aleksić, Branislav Baćović, Đoko Krivokapić, Željko Lučić, Staniša Bakrač, Goran Đoković i Saško Sarić.
Gramatama su odlikovani: Đorđije Samardžić, Branislav Đurđević, Savo Vukićević, Mirko Butulija, Veseljko Mirković, Nenad Kovač, Nenad Kovač, porodica Dušana- Duke Papića, koja je priložila zemljište, a priznanje su primili sin Šujo i sinovac Ljubiša, potom Dragan Lučić, Branko Lučić, Aleksandar Dangubić, porodica pokojnog Radomira Lučića, porodica pokojnog Branka Miljanića, Veselin Sjekloća, Branislav Bjelica, Ranko Bošnjak, Biljana Lero, Mališa Kovačević, Željko Knežeić, Drago Albijanić, Đorđije Koprivica, Dragan Nikolić, Nenad Komnenović, Zdravko Mišeljić, Đoko Blagojević, Neđeljko Komnenić, Risto Baćović, Branislav Đurđević, Vanja Ćorović, Ljubiša Papić, Vojo Milović, Milan Vujović i Milorad Mićović.