Staniša Mandić je nestrpljiv i neka zna, mnogo griješi! Do zla Boga griješi. Kada i gdje je kardinalno pogriješio zna on sam, jer je, kako kaže, sam i donosio odluke da leti ispod barjaka pod barjak. Da li je više pogriješio prije nekoliko godina kada je napustio crnogorsku selekciju i poletio pod srpsku zastavu (?) ili ovog vikenda kada se vratio pod crvenu zastavu – crnogorsku, pokazaće vrijeme. Odnosno već pokazuje!
Ne, ne bi mladi sportista dolazio u centar (ne) sportskih zbivanja i novinarskih stubaca da nije hirovit i nestrpljiv. Ne bi mlađani Staniša Mandić, hercegnovsko fudbalsko d(ij)ete, osim prave sportske, kao jedan od šampiona svijeta, da nije donio, odnosno donosio hirovite odluke, zbog čega će, neka dobrano zapamti, žaliti do kraja života. Ne zbog povratka u domovinu, niti zbog odlaska iz nje, već zbog načina na koji je to činio. Kada je odlazio bilo je to nekako nečujno. Otišao momak u Beograd, vidio sebe kao dio te zajednice, imao jasan cilj i šta tu treba da se polemiše. Tiho igrao – tiho otišao i gotovo. Ni prvi ni poslednji. Uostalom bilo je još slavnijih Novljana od Staniše koji su odlazili u Beograd, Zagreb... Gdje sve ne?
Tamo u Beogradu mladi talentovani Staniša se nametnuo što nije ostalo nezapaženo čelnicima Fudbalskog saveza Srbije i selektoru Paunoviću. Veljko je ukomponovao ekipu, stvorio tim i pokorio planetu. Staniša je bio važan šraf u toj mašineriji. Slavila ga je Srbija, ali i Crna Gora. Divili su mu se istinski ljubitelji fudbalskog loptanja diljem zemljanog šara. U Herceg Novom posebno. Mali grad se ponosio svojim Stanišom. Istini za volju ne svi, pa nošeni nekim njima poznatim stvarima ili greškom organizatora, nijesu dozvolili da Stanišu u svom gradu, odnosno na gradskom trgu pozdrave njegovi sugrađani. Slavlje je ipak organizovano, pod šatorom, ali je organizovano. Klicali su Novljani Staniši i Srbiji. Niko od ovih kod kojih je preletio, makar javno, mu nije poželio dobrodošlicu kući. Vjerovatno ga smatrajući, kao inače što govore za one koji odu put Beograda, vjerolomnikom. Tačnije, izdajnikom.
Išao tako Staniša igrao za drugu državu, osvojio svjetsku zlatnu medalju i slavu i onda, naprečac se ljutnuo na neke nove selektore, potpredsjednike i predsjednike saveza.... Na koga li? Ili je jednostavno riješio da kolegama u Crnoj Gori nabija zazubice. Jer čovječe on je svjetski šampion, a ko su ovi što nijesu iz Crne Gore mrdali dalje od kvalifikacionih grupa. Ej čovječe, i u crnogorskom nacionalnom timu igra svjetski šampion. To je nešto kao Peđa Mijatović svojevremeno, ili Slaviša Đurković, Dragoje Leković, Ranko Zirojević ili selektor Branko Brnović. Ej, bre to drugim crnogorskim fudbalskim velikanima nije polazilo za nogom. Pa ni onom što ga Bosanac zovu!
Trebao si da zastaneš Staniša jer svojom hitrinom više si izgubio nego dobio. Odnosno, samo si izgubio. Evo kako: Tamo si se afirmisao, sa tom reprezentacijom popeo na fudbalski krov svijeta, slavu i povjerenje stekao, budućnost imao... izvjesniju budućnost nego ovdje zasigurno... sada si tamo vrata zatvorio g...... Ko zna hoće li ti i kada to oprostiti. Nisi smio uraditi tako pa iako te neki novi selektor precrtao, pa iako te potpredsjednik nije podržao. Selektori i predsjednici, ali i fudbaleri su prolazna kategorija. Sve prolazi – obraz ostaje!
Ovdje Staniša nijesi baš dobrodošao i neće te podržati oni koji su ti namignuli da Beogradu zaboraviš dobročinstvo. Ovdje Staniša nemaš fudbalsku budućnost, reprezentativnu posebno, jer ovdje, osim tebe lično, nema momaka koji su osvojili, ili su mogli biti u timu, koji je osvojio svjetsku fudbalsku krunu. Ovdje si Staniša došao ljut na njih tamo što nijesi ispoštovan! Misliš li Staniša da ćeš ovdje biti standaran i da ćeš se naigrati?
Nećeš zapamti! A hoćeš li onda dići sidro i pobjeći pod neki drugi barjak? Pogriješio si Staniša što si se zaletio. Šteta što si odluke donosio sam. Šteta što ti neko nije savjetovao: Stani Staniša! Da si stao, da si sačekao, da si nakon izvjesnog vremena uradio isto imao bi razumijevanje i podršku i sačuvao bi ono što se u Crnoj Gori jako cijeni. Obraz je mjera života Staniša.
Veselin Drljević
)){kind=small}
