Skoro da dosadiše ove reprezentativne fudbalske akcije. Ovo isprobavanje novih imena. Uigravanje! Dosadiše i kvalifikacione utakmice mlađih selekcija. Naročito su dosadile ljubiteljima fudbala u Crnoj Gori, mada ni u Srbiji nisu srećni. No, da pogledamo u crveno dvorište i osvrnemo se na igre crnogorskih nacionalnih selekcija. Prokomentarišemo partije, ali i izjave pojedinaca. Posebno novajlija na crnogorskim fudbalskim prostorima (Volio bih pročitati eseje i Kučkog Mudraca).
Odakle krenuti? Od mlade reprezentacije koju selektira Mojaš Radonjić. Ekipa se “vratila u utakmicu” za plasman na Prvenstvo Evrope! Kako? Skoro nevjerovatno, ali je u igri. Dvije pobjede: na Malti i u Belgiji i evo Crnogoraca u sam vrh. Na Maltu su otišli uvjereni da su nesrećno izgubili dva boda i pobijedili. Istini za volju minimalno, ali pobjedi se u zube ne gleda. Tri boda su tri boda. A onda odlazak u „prestrašenu Belgiju”! i pobjeda. I igra, kako kažu, na nivou. Crnogorci su opet tu, mada teške utakmice tek predstoje. Dolazi Belgija na revanš, a i Češka je opasna.
Šta reći o Crnogorcima, ali i Srbima koji su u Šumadiji, protiv Danske i Francuske tražili mjesto za odlazak na završnu evropsku smotru? Ništa ohrabrujuće! Obije selekcije su duboko u crvenom. Crnogorci zbog poraza, naročito u poslednjoj utakmici protiv Danske od 1:7, a Srbijanci što su dozvolili da ih sa klupe predvodi predsjednikov sin. Tačno tako: sin predsjednika Tomislava Nikolića je selektor Srbije za fudbalere rođene 1997. i mlađe. Oni su naslednici svjetskih šampiona iz Novog Zelanda, ali Branislav Nikolić nije Veljko Paunović. Isto kao što nemaju sportske sličnosti njihovi roditelji, pokojni Blagoje ( veliko fudbalsko ime) i Tomislav (predsjednik Srbije). Sramotno je ako je dijete dobilo šansu da oponaša tatu i vodi državu, a u stvari ništa o fudbalu ne zna. Makar ne, da znaju oni kojim je sport svakodnevica.
Bolji je Miljenović, ali....
Seniorska reprezentacija Crne Gore je u krizi. Na pet poslednjih utakmica, tek remi protiv Bjelorusije u poslednjem meču. Loše, ali realno! Bez obzira što je „nedodirljivi” izabrao novog selektora. Po volji srpskog naroda, makar onog dijela koji voli Partizan. I jeste taj selektor u Srbiji bio uspješan trener. No u selektorovanju je kao onaj predsjednikov sin. Ali neka proba. Njegovih devet trofeja sa Partizanom daju mu pravo da proba. Mada je mogao debitovati i negdje drugo. U Srbiji nije vjerovatno što nije iz loze Nikolića.
Taj novi selektor se muči sa „plitkom bazom”. Traga. Cijedi suvu drenovinu, ali ne ide. Neće ni da ide! Nema odakle. Mora on to da zna, ako nije svjestan evo da mu kažemo. Nema Crna Gora fudbalski (pont) kapacitet. Oni što znaju ne igraju, a bogami i poostarili su i istrošeni dobrano.
No i ne zabrinjava mnogo igra koje nema, pa ni rezultati kojih smo se uželjeli, koliko čudna izjava novog crnogorskog selektora: „Poremetilo nas je isključenje centarfora Bjelorusije, pa smo morali skoro cijelu utakmicu da igramo sa igračem više...”.
Ovo nije zapamćeno u svijetu fudbala, pa makar koliko čovjek prati svijet sporta. Da čovjek kaže, pa još ubijedi svoje izabranike i folira narod, da je teže igrati protiv rivala koji je brojčano inferioran nego kada su ekipe ravnopravne, prvi put je čula Crna Gora. I svijet vjerovatno! Ne daj Bože da je sudija isključio još kojeg reprezentativca Bjelorusije! Crnogorci bi nagrabusili. Doživjeli bi rezultatski fijasko, ako je tumačiti selektorova jadikovnja. Ako je baš tako, taj novi selektor, neka oprosti što moram ustvrditi, tek onda nema pojma. Da ima izveo bi Bećiraja ( on je ponajbolji i najiskusniji, ili Poleksića. Možda obojicu...) pa onda „razbucati” tu Bjelorusiju. Obradovao bi naciju, sakupio poene za rang listu, ispao sportski džentlmen... Ovako, posipa se pepelom i priča koještarije.
Imao je novi selektor, kojem prognoziramo raniji odlazak od planiranog, i drugu mogućnost. Onu realniju, odnosno realnu, ako zna ( a rekao je da je zadovoljan svojm izabranicima), da, makar u poluvremenu, osim što je promijenio neke od igrača, promijeni taktiku i pobijedi.
Čudna su vremena gospodnja! Što je do „novog selektora” važilo za prednost sada je mana! Što je nekada smatrano normalnim sada je suludo. Nekada je isključenje protivničkog igrača slavljeno kao gol, sada se tuguje kao katastrofalan poraz.
Pa snađi se majčin sine u ovim majstorijama fudbalskih genijalaca. Tamo Nikolići satiru Srbiju, ovdje Tumbaković tumba pamet crnogorsku.
Uh! Genij(e)alci.
Veselin Drljević