Bojan Božović je tek ove sezone debiovao na crnogorskoj prvoligaškoj sceni. Rođeni Podgoričanin je sa osamnaeset godina krenuo da gradi fudbalsko ime, izvan svoga grada, svoje zemlje. Za trinaeset godina profesionale karijere igrao je za petnaesetak klubova, u Srbiji, Mađarskoj, Belgiji, Saudiskoj Arabiji, Tajlandu, Bahreinu.
Nakon dugo godina vratili ste se u Crnu Goru.
- Samim tim što sam sa samo osamnaest godina otišao od kuće, imao sam veću dozu dogovornosti. Poslije toga sve je rad koji traje tokom svakog treninga. Tek sada kada gledam, mogu da razmotrim sve aspekte koji taj korak čine velikim. Ne volim da se okrećem iza sebe, ali kada se osvrnem, mogu da kažem da da sam većinom vukao prave poteze. Zaista sam dosta dao fudbalu, ali i na planu priznanja i ličnih satisfakcija vratilo mi se istom mjerom. Zadovoljan sam do sada urađenim, naravno i dalje gledam naprijed, tražim nove motive. Naravno da sam i mogao i više, ali sve u svemu sam zadovoljan.
Neobično tih i strpljiv, skroman, bez ikakve dileme momak za primjer. Kada čovjek ne robuje sujeti, kažu, ima od Boga dar. Ta vrlina krasi i Bojana. On i kritike prihvata i kao sasvim normalnu stvar. Na startu jeseni nije bio na očekivanom nivou, ali njegove više nego dobre partije u finišu prvog dijela sezone jednostavno nisu mogli proći nezapaženo. Navijači nijesu bili zadovoljni njegovim učinkom na startu sezone. On je to smireno prihvatao kao sasvim normalnu stvar i usput hladnokrvno, nikako osvetnički, poslednjim izdanjima, demantovao skeptike. Bojanov odgovor fudbalskim dušebrižnicima bio je više nego jasan.
- Tokom pripremnog perioda doživeo sam nezgodnu povredu, pa sam nespreman ušao u sezonu, ali čim sam dostigao potreban nivo fizičke spreme sve je bilo bolje – kaže tridesetjednogodišnji napadač.
Na poslednjih nekoliko jesenjih utakmica bili ste među najboljim igračima u redovima Sutjeske.
- Ne tražite od mene da ja to potvrdim, odnosno opovrgnem. Ima ko će to da ocijeni, prvo stručni štab, navijači, novinari, jednostavno ne volim da sudim o mom učinku javno. Jedan igrač nikada nije činio fudbalski tim. Odgovornosti za poraze, baš kao i nagrade, dijele se na ravne časti. Tako je i u Sutjesci. Svako od nas zna svoj zadatak, ako ga ispuni, eto razloga za radovanje. Sve što se od mene traži, ja pokušam da ostvarim, sprovedem u djelo. Za uspjeh je potreban veliki rad, za kontinuitet još više. Treba vjerovati i raditi - ocjenjuje Božović.
Dugo ste na fudbalskoj sceni, ali i dalje isti žar, ista posvećenost i na treningu i na utakmicu. Kako to objašnjavate?
- Rad i vjera u sebe. Što sam bliži kraju igračke karijere, sve više cijenim i fudbal i treninge. Igranje za publiku i kontakt sa njom je moj veliki motiv u fudbalu. – zaključio je Bojan Božović.
B.K.
)){kind=small}
