Dokle je Dragan Adžić selektor ja i još neke moje koleginice nećemo oblačiti dres sa nacionalnim grbom! Povlačimo se iz reprezentacije! Jednostavno, umorna sam! Ovo u Riju je veliki neuspjeh za mene lično kao i za moju Crnu Goru! Neću istim avionom kući sa selektorom! samo je dio napisa, vjerovatno i izrečenih misli nakon debakla rukometne reprezentacije Crne Gore na poslednjim Olimpijskim igrama koje su u ljeto 2016. godine održane u Rio de Žaneiru.
Nije ni selektor Dragan Adžić ostao ravnodušan na izjave nezadovoljnih a zaslužnih reprezentativki. Istini za volju, smirenije nego „eksplozivne” rukometašice dao je javnosti do znanja da i neće više sarađivati sa Jovankom Radičević, Katarinom Bulatović, Marom Jovanović... i još sa po nekom. „Zavedenoj” Đurđini je oprostio napuštanje broda koji tone.
Da napomenemo i da je Dragan Adžić obavijestio sportsku javnost da nije više selektor. No, na putu od Rija do zavičaja dogodile su se neke, za ozbiljne ljude neoprostive stvari. Najkrupnija je glasila: Dragan Adžić ostaje na mjestu prvog kormilara ženske rukometne selekcije. Nije Adžić promjenu odluke obrazlagao. Istini za volju malo ga je ko i pitao. Dovoljno je bilo da ga je kum razumio, vratio u poljuljanu barku, dao kormilo u ruke i podržao u namjeri da „starke” ne kvare ambijent, kao i da nastavi da vozi.
I vozio je najuspješniji crnogorski selektor do subote veče i „iznenadne” neprijatne vijesti, nakon pobjede njegove prve rukometne kuće nad norveškim Vajpersom. Pominjući znanje, ponos, godine staža i spremnost..., znatiželjnike je uputio da o reprezentaciji pričaju sa nekim drugim. Sa kim zaboga? pitali su se neupućeni. No, brzo su saznali da je Šveđanin Per Johanson njegov naslednik. Jednu noć se čekala potvrda Saveza. Juče su se čelnici kuće rukometa telefonom saglasili i kratko potvrdili: Adžo odlazi a, Per i sa starim snagama dolazi!
Obistinile su se izjave nakon brazilskog poniženja da neće pod jednu zastavu. No, ako je Adžić barjačio od Rija neće do Tokija. Pritiskom „sa veće istance” predsjednica Savjeta u Ministarstvu sporta Crne Gore, vjerovatno uz nesebičnu logistiku novog zakonodavca, otela je zastavu iz nesigurnih ruku. Otela i sada će ona predvoditi četu u pohodu na Njemačku. Ako „prevratnice” „pogleda Veliki Talik” one će ponijeti slavu, a ako pak „barjak padne u blato” „pod giljotinu” ide selektorova glava.
Da li će se prevrat u „startni pucanj” pokazati dobrom dijagnozom teško je u ovom trenutku govoriti, ali u najmanju ruku je neobična i sportski nekorektna priča.
Dragan Adžić mora znati da je svaki zajam za vraćanje. Da je svaki dug za plaćanje. Da je svaka riječ za poštovanje... pa i da je ostavka obavezan slijed loših rezultata. On, Dragan Adžić je u Brazilu podnio ostavku ali je nije ispoštovao. Nije ispoštovao svoja osjećanja. A morao je poslušati sebe, rezultate, atmosferu u i oko ekipe. I odstupiti! Kao gospodin! Da je tada uradio kako je mislio i objavio danas bi ga ista družina molila da pomogne. Ovako, iznevjerio je sebe, ljude koji ga poznaju, generacije koje je kroz rukometne vode vodio, medije koji ga podržavaju... Jednostavno, nakon Brazila izvršio je sportsko samoubistvo, a u subotu je saznao epilog. Izgubio je kredibilitet i on i čelnici Saveza. Naročito što su tu oko njega isti ljudi bili i tada i sada. Pobijedila je opcija koja zna rukomet, koja pamti, a nadasve opcija koja se dokopala barjaka i vlasti.
Veselin Drljević
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
