Silaskom s vlasti Milo Đukanović neće ostati u Crnoj Gori, već će bježati, zbog dosta nerazriješenih računa sa raznim drugim tajkunima i kriminalnim krugovima. Mnogo je zla nanio mnogim ljudima i teško je zamisliti da nakon pada sa vlasti izađe, i slobodno, kao običan građanin šeta ulicom. A interesantno je da još nije svjestan da ga je Zapad otpisao, kaže u intervjuu za „Dan” lider SRS-a Vojislav Šešelj. On tvrdi da su poljuljani do juče najbolji odnosi vlada u Podgorici i Beogradu, koja je ustoličena uz pomoć Đukanovića. Kaže da neće rušiti predsjednika Srbije i SNS-a Aleksandra Vučića, već će mu pomoći da ostane na vlasti ako se pridruži Rusiji i okrene leđa Zapadu, a odluku će morati da donese vrlo brzo s nastupajućom 2018. godinom.
●Smatrate li da Zapad neće dozvoliti Đukanoviću da se ponovo kandiduje za predsjednika?
– On je otpisan od strane Zapada i došla je neka nova garnitura. I u toj garnituri, iako su to sve bili Đukanovićevi ljudi, on neće imati snažno uporište. Nijesu to ljudi nekih velikih moralnih skrupula, koji su odani bilo kome osim svojim interesima i svom džepu. Tako da će najveću opoziciju Đukanović, zapravo, imati u sadašnjim strukurama vlasti.
●Koliko je Crna Gora članstvom u NATO-u udaljenija od Srbije?
– Učlanjivanje u NATO bio je potez sa katastrofalnim posledicama, jedan veliki dio srpskog naroda, što su Crnogorci svakako, izdao je narodnu maticu, izdao ostatak srpstva. Uostalom, to je druga u nizu velikih kolosalnih izdaja. Prvi izdajnički potez tog karaktera bio je priznavanje nezavisnosti Kosova i Metohije. Naravno, i referendum kada je donesena odluka o nezavisnosti Crne Gore je lažiran. Lažno su prikazani njegovi rezultati i to je bila podloga za proglašenje nezavisnosti, a ogromna većina stanovnika Crne Gore nije željela da se udalji iz državne zajednice sa Srbijom. To su moja saznanja, moje uvjerenje.
●Očekujete li pritiske na Srbiju, da i ona uđe u NATO, nakon što prime i Makedoniju?
– Taj se pritisak svakodnevno povećava, iako neki srpski političari to neće da priznaju. NATO je sada iz sve snage udario i protiv Vučićevog režima. Predsjednik Srbije se nada da može da se dogovori, da utiče i ubijedi ih da promijene politiku, što je njegova velika zabluda. Njemu je sa Zapada jasno rečeno da režim u Srbiji više ne može da sjedi na dvije stolice. To je nešto što sam ponavljao već pune tri godine, po povratku sa onog dugog službenog puta (iz Haga), a uostalom mi Srbi ne smijemo mnogo da se igramo ni ruskim strpljenjem. Rusi su sve dosad bili veoma, veoma strpljivi. Rusi čuvaju nezavisnost Srbije, bez Rusije nema priznanja nezavisnosti Kosova od strane Ujedinjenih nacija i Rusi danas jedini brane opstanak Republike Srpske. Ne vjerujem da bi RS opstala bez ruske pomoći.
●Kada ste pomenuli KiM, mislite li da na proljeće može doći do potpisivanja obavezujućeg pravnog akta, što je, kako se priča, uslov i EU, i da bi, kako Albanci traže, u proces pregovora Beograda i Prištine mogle da se uključe i SAD?
– Srbija ne bi smjela da prihvati nove pregovore bez učešća Rusije. Ako su EU i SAD sile zaštitnice kosovskih Albanaca i njihovog odmetničkog režima, onda treba da se pojavi i Rusija kao tradicionalna zaštitnica Srbije. Bez ruske saglasnosti Savjet bezbjednosti UN ne može da preporuči Generalnoj skupštini prijem Kosova kao nezavisne države.
●Hoće li biti pritisaka na Beograd i predsjednika Aleksandra Vučića u vezi sa tim obavezujućim pravnim aktom?
– Oni su već krenuli i sigurno će biti novih i dodatnih pritisaka. Ali u periodu pred nama vidjećemo šta će Vučić da odluči nakon boravka u Rusiji i razgovora sa predsjednikom Vladimirom Putinom, baš na Nikoljdan. On jedini u svojoj glavi drži razne kombinacije. Malo se pribojavam šta bi u jednom trenutku mogao da saopšti kao svoj konačni stav.
● Čega se pribojavate?
– Pribojavam se da u jednom momentu ne učini pogrešan potez jer je već suviše popuštao Zapadu i oko statusa NATO u Srbiji, s potpisivanjem tzv. IPAP sporazuma i u pogledu dva paketa Briselskih sporazuma. Ne bi smio više da popušta ni za dlaku.
● S kim SRS sarađuje u Crnoj Gori?
– Naša stranka je, nažalost, danas nikad manja u Crnoj Gori. Htjeli smo da sarađujemo s blokom srpskih stranaka, ali tamo se pojavio neki samozvanac Ilija Darmanović, predstavljajući se kao srpski radikal. Njega su primili, naši pokušaji su u tom pravcu bili neuspješni, a na poslednjim izborima nijesmo imali iole ozbiljni rezultat.
● Da li je presudom Haga generalu Ratku Mladiću ugrožen opstanak RS?
– Opstanak Srpske biće ugrožen samo ako ona izgubi rusku podršku i pomoć. A ova presuda Mladiću će služiti za dalje političke pritiske na RS.
● Kako u sjenci trovanja u sudnici vidite spuštanje zavjese na rad Haškog tribunala, a i sami ste bili neposredni akter haških zbivanja?
– General Praljak je bio srpski neprijatelj u ratu, ali je ovo, ipak, junački čin koji moramo da poštujemo i kad ga neprijatelj napravi. Do, kako ste rekoste spuštanja zavjese na rad, Tribunal je dosta raskrinkan. Raskrinkan je cjelokupan rad Haškog tribuinala, njegova procedura nastanka, njegov antisrpski karakter, pa će posledica biti mnogo manje nego što su planirali zapadnjački kreatori ovog suda. Nadam se da sam i ja dao mali, skromni doprinos raskrinkavanju suštine Haškog tribunala.
● Kada ćete u Crnu Goru? To je pitanje koje se postavlja od prošlih izbora...
– Pa, eto, kada srušite Mila Đukanovića, odmah dolazim. Nadam se da će to skoro biti i da narod u Crnoj Gori neće još dugo trpjeti izdajnički prozapadni režim i da će se vratiti srpstvu i svojim korijenima. Rad srpske opozicije u Crnoj Gori, i pored primjedbi kojih imamo ponekad, podržavamo. Neću se izjašnjavati o tim primjedbama i potezima jer shvatam u koliko teškim uslovima djeluju.
M.Njeguš
Ko sa đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju
●Zbog čega se danas, kada su u pitanju vlade, odnosi Srbije i Crne Gore ocjenjuju kao najbolji, a nijedan problem oko položaja srpskog naroda u Crnoj Gori nije riješen?
– U ovom trenutku ti odnosi nijesu dobri, ali su doskora bili vrlo čvrsti i srdačni. Ne zaboravite da je Milo Đukanović igrao veoma krupnu ulogu u dovođenju naprednjaka na vlast u Srbiji. Njegova finansijska pomoć je bila veoma obilna. Podsjetiću sve na onaj čuveni susret u skupocjenom pariskom hotelu „Ric” – Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića, Tomislava Nikolića, Aleksandra Vučića i Stanka Subotića. Tom susretu je prisustvovao i novinar Milomir Marić, a o tome smo čuli svjedočenje prije pet-šest godina, možda i više. Milo Đukanović je intenzivno učestvovao u promjeni vlasti Borisa Tadića i dovođenju naprednjaka. E sada, ono što su naprednjaci obećavali Zapadu, očigledno da nijesu spremni da ispune do kraja, mislili su da se Zapadu može malo popustiti, pa će on zaigrati na tu srpsku kartu. To im je bila velika zabluda. Ko sa đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. To je Vučićevo iskustvo i više sa đavolom ne bi smio da sadi ni tikve, niti da prži sjemenke iz tikava.
Zajednička država i integracija s Rusijom
– Građanima Crne Gore i Srbije želim da se 2018. godine sruše svi srpski izdajnici savlasti, da se uspostave izrazito patrioteski režimi u obje države i da Srbija i Crna Gora opet krenu ka državnom jedinstvu. Uostalom, to nije ni najbitnije, već kada bi obje odmah pohrlile u integraciju s Rusijom, da ne gubimo vrijeme jer bi se opet možda prepirali kako i pod kojim uslovima da formiramo zajedničku državu. Kada se integrišemo sa Rusijom, posle je sve lako – novogodišnja je poruka Vojislava Šešelja.
Izrežiran „državni udar”
●Pratite li situaciju u vezi sa predmetom „državni udar” u Crnoj Gori i kako komentarišete suđenje u tom postupku državljanima Srbije?
– Nijesam mogao da ne odreagujem na sve to nekoliko puta i u samoj Narodnoj skupštini Srbije u kojoj i postavio pitanje zašto Vlada Republike Srbije ne reaguje na ono što se u Podgorici čini građanima Srbije i što se čini pripadnicima srpskog naroda u Crnoj Gori. Očigledno je da je Đukanovićev režim sve to režirao, očigledno je da je angažovao i platio nekoliko kriminalaca da budu provokatori. Njemu je trebalo da režira zavjeru u koju bi umiješao i Rusiju i Srbiju, računajući da će na taj način osigurati čvrstu podršku sa Zapada, zarad ostanka na vlasti. Umiješao je Rusiju i predsjednika Putina sve u cilju dodvoravanja Zapadu jer zapadnjačkim ušima prija sve što je antirusko.
Izgleda da Milo Đukanović još nije svjestan da je otpisan na Zapadu i da je svoje završio privodeći Crnu Goru NATO paktu. Ljudi koji su uhapšeni i kojima se sudi su očigledno optuženi bez ikakve krivice i ne može da im se dokaže nijedno krivično djelo. Ovo je Đukanovićev način i da se obračuna sa prosrpskom opozicijom u Crnoj Gori, odnosno sa srpskim političkim strankama koje djeluju u okviru Ustava i zakona. On bi vjerovatno na taj način da zastraši i sve druge političke protivnike.