Piše: Jovo Pejović
Raskoli koji godinama potresaju političku scenu Crne Gore u najvećem broju slučajeva nijesu rezultat unutarpartijske borbe oko programa, kako se to uvijek želi predstaviti, već vječita borba za prevlast pojedinaca i grupa koje pretenduju da uz pomoć funkcija sebi obezbijede bolji status.
U toj borbi prvi stradaju pojedinci kojih je, nažalost, u političkim partijama najmanje, a koji sve vrijeme političkog rada nastoje biti svoji, što je u ovakvoj Crnoj Gori najteže. Građani, konačno, iz svega treba da izvuku pouku i shvate da je vođenje partije, a posebno države, isuviše ozbiljna stvar tako da ne treba svoj glas da povjeravaju manipulantima koji su do juče pričali jedno, danas drugo, a sjutra će nešto treće. Naročito ne onima koji se uvijek u ovakvim prilikama oglašavaju dajući podršku jednima ili drugima, ne da bi mijenjali svijet već da bi dali do znanja svojim omiljenim liderima da su na njihovoj strani. Kada sam jednog partijskog činovnika pitao koji mu je predsjednik bio najbolji, bez razmišljanja je rekao: “Ovaj sadašnji“. Neki moji prijatelji koji ga bolje poznaju kažu da je tako govorio i za onog prethodnog. Ponekad se pitam da li smo kao društvo i pojedinci toliko posrnuli da tako brzo mijenjamo mišljenja, a da se bar za trenutak ne posramimo onih koji su nam godinama vjerovali i ukazivali povjerenje koje je pojedincima donijelo ne male privilegije, ali i da li smo mogli ranije učiniti ono što smo sada učinili da bi spriječili gotovu štetu?! U današnjem svijetu političkih prostitutki koje su juče pričale jednu, a danas drugu priču, najtragičnije je što oni s takvom pričom ne gube ništa, naprotiv, i dalje čuvaju privilegije do kojih su došli vještom glumom tobožnje posvećenosti dobru građana, odnosno članova partije u čije ime obavljaju visoke partijske i državne funkcije.
Znam mnogo onih koji su od mene branili neke bivše lidere kada bih ukazivao na njihove, po meni, pogrešne poteze, a potom kada im je to postalo profitabilno i javno i tajno vodili kampanju protiv njih, neprimjerenu ljudima, kao što se i ovih dana gadim nekih nazovi političara po Crnoj Gori koji na javnoj sceni potpisuju tuđe izjave i saopštenja, kako bi blatili one u koje su se koliko do juče kleli. Toliku vrstu licemjerja jedino možemo sresti na političkoj sceni Crne Gore. To za one koji izbliza poznaju vodeće političare iz raznih perioda života nije iznenađenje, jer se u najvećem broju slučajeva radi o ličnostima malih dometa, ali i ljudskih kvaliteta. U svemu je najtragičnije sresti one obične, časne i poštene članove političkih partija koji zbunjeni stanjem u svojim strankama nikako da shvate šta su stvarni razlozi tolikih raskola.
No, ne treba gubiti nadu, jer još ima ljudi kojima su riječ, dostojanstvo i obraz bitniji od lične koristi, ma kakva i kolika god ona bila.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.