Piše: Vojo Vuletić
Velika ekonomska kriza u svijetu je pokazala i potvrdila da kapitalizam ,bez državnog intervencionizma, ne može da bude samoodrživ i samoregulativni društveno-ekonomski poredak. Zato osnovni politički problem Crne Gore koji zahtijeva urgentnu akciju svih političkih činilaca jeste poboljšanje uslova života i životnog standarda ljudi stvaranjem humanijeg i socijalno-odgovornijeg društva. Odgovor na to nije rasprodaja nacionalnog bogatstva i resursa , brze i olako izvršene privatizacije, nametanje prevaziđenih ideoloških tema i podjela, neodgovorno skrivanje korupcije, nerada, neefikasnosti, ličnih interesa i nesposobnosti političara krijući se iza demagoških parola. Veoma je uočljivo, da je državna administracija prevelika za tako malo crnogorsko društvo, a onda i preskupa i neefikasna. Umjesto zdrave tržišne utakmice, razvijena je tajkunska privatizacija. Nezaposlenost raste, baš kao i kriminal, korupcija i razni vidovi društvene patologije (šverc droge , prostitucija, bahatost po lokalima i na ulici, razne ucjene i ubistva iz koristoljublja i dr.) Organi policije i Državne bezbjednosti , više služe u partitokratske svrhe partije na vlasti (DPS) i zaštitu kriminala i korupcije vezanih za vrh vlasti , nego što vode računa o interesima države i društva . Sudstvo i sve druge državne institucije su u funkciji jednog čovjeka i očuvanju vlasti i njegovog despotskog trona. Mali su pomaci u odnosu na zakonsku regulativu koja se inače usvaja pod pritiscima organa EU. Čistke u policiji i SDB-u, nijesu u funkciji poboljšanja tih službi za odgovorniji rad i zaštitu državnih i društvenih interesa , već više za zatiranje tragova kriminalnih radnji koje su se dešavale u proteklih dvadeset godina ,a koje se i danas dešavaju spregom vlasti i organizovanog kriminala i korupcije. Čak se nastoje dati nova ovlašćenja ovim službama u zavođenju kontrole i uvođenja straha kod građana , težeći ograničavanju njihovih sloboda i stvaranja osjećaja da ih neko stalno prati i zadire u njihovu privatnost. Sve su to elementi uspostavljanja patritokratsko –militiralne države bez demokratije i demokratskih sloboda.
Borba protiv kriminala i korupcije neraskidivo je vezana za zaoštravanje kaznene politike sa jakim i odgovornim pravosuđem . Ta borba je vezana i za bezbjednost ljudi , njihovih života i imovine , da ne žive u strahu od nasilja i kriminala . Zato je neophodno ukloniti uzroke , a kao što znamo uzroci leže u nemoralu vlasti .Njenom kriminalno-korupcionaškom vrhu , koji sve što radi , to čini , prije svega u svom ličnom interesu, a na štetu naroda i države. Snage koje iskreno teže promjenama u našoj zemlji, moraju osmisliti i osloniti se na savremene oblike borbe, demokratskog , ali i radikalnijeg karaktera sa osloncem na svijet rada i dio socijalno ugroženog stanovništva. Polazne osnove su, svakako, moral koji se zasniva na humanizmu i slobodi , demokratiji uz obezbjeđenje fer i poštenih izbora , zalažući se za vrijednosti socijalne pravde , jednakosti i solidarnosti. Sa navedenim vrijednostima i iskrenim zalaganjem za njihovo ostvarenje, nosioci promjena će pokrenuti mase i zajedno sa njima uspjeti u svojim časnim namjerama. Osnovna težnja mora biti u svrsi socijalne sigurnosti svih građana. Odavno je poznato da sloboda bez društvene jednakosti rađa privilegije, socijalnu nepravdu, dok socijalna pravda i jednakost bez slobode pojedinca završava u prinudu, a kad se ostvare slobode i socijalna pravda bez solidarnosti , onda nema društva dostojnog čovjeka. Svi koji ne vide odnose između ovih vrijednosti iskrivljuju njihov smisao i podrivaju politiku zasnovanu na njima. Moramo reći građanima , posebno onima iz svijeta rada , da takve osnove ukidaju vladavinu kapitala nad radom i determenišu prevladavanje klasnih i statusnih privilegija . Zato je humanizam kao vizija humanog i savremenog društva , sredstvo za razlikovanje između ljudskog i neljudskog , između dobra i zla, između vrline i poroka , između slobode i njene zloupotrebe i instrumentalizacije.
Kako u našem društvu žive svi elementi bolesnog društva (kriminal, korupcija, partitokratija, krađa izbora i ugrožavanje ljudskih života, tajkunstvo, militirizacija i bezakonje i dr.), to su neophodne što brže promjene , posebno iz razloga teške i sve teže ekonomsko-socijalne pozicije države i društva, koje bi uslovile značajne političke i društvene preokrete.. Posebno ako znamo da je socijalno-ekonomska situacija u Crnoj Gori ispod granica izdržljivosti ogromnog broja porodica, a nepravda je dobila nesnošljive razmjere po svim životnim pitanjima , i kao što znamo , standard građana , sem onih koji su u kolu vlastodržaca , je van interesovanja ove nemoralne i pohlepne vlasti koju personifikuje Milo Đukanović i Ranko Krivokapić, a koja je bezobzirno odvojena od naroda. Zato i bunt naroda ako se desi ima svoje utemeljenja u već nesnošljivo ukupno stanje u zemlji. Istina, ja taj bunt naroda iskreno podstičem i priželjkujem.