Piše: Milisav S. Popović
Da... Postoji više vrsta ljubavi. Najsočnije su one koje vas erotski ukvase... no, ujedno su i najkvarljivije. Kako god da obrneš, ljubav između roditelja i djece ostaje samodovoljna, bezuslovna, neuporediva, autozacjeljujuća, najdivnija... jednom prilikom smo se već pozabavili njome. Danas ćemo malo da povučemo za uši prijatelje. Bez namjere da zatrujemo postojeća ili da se krijemo pred novim prijateljstvima. Čisto da kažemo nešto što se obično ne izgovara. Jer, taj vrt treba nalivati s obje strane. I na vrijeme kidati korov.
Prijateljstvo predstavlja jednu od najprirodnijih kategorija vezivanja sa “sličnima”. Dozvolićete da je nemoguće naći identičan kalup za svoj karakter, ali visok nivo ergonomske udobnosti s druge strane je ipak neophodan. Nešto drugačije od ostatka svijeta i, u krajnjem, svježe mora da vas povezuje sa “prijateljskom osobom”. Obično se radi o mimohodnom šaptaju slučajno zastalih duša. Znači, ljudi se nađu po žljebovima ispod kože. Kad prevoji među sobom nalegnu i poreci kliknu.
Često su ti ljudi dragocjeniji od krvnih srodnika. Normalno, jer su vam dragi baš na način koji postoje.
Ipak, javlja se s vremena na vrijeme izuzetan vid ponašanja koji umije da ugrozi najdivnija druženja. Ne znam da li ste čuli za „moduliranje karaktera”... a i da jeste, pojasniću.
Kao u braku, i u prijateljstvu postoje oni koji vole više, vrijede više, značajniji su. Vrlo ohol prirodan poredak - ali, je.em li ga, tako je.
Prijateljstvo sa sebi naličnima divno je i bez konflikta sve dok ona “sjajnija” strana ima više obzira i dopušta “manje izuzetnoj” da vodi i nosi zastavicu. Dok ste do bola skromni, sve će po takve “prijatelje” da bude kako treba.
Vremenom moduliranje prelazi prag tolerancije - jer bliski prijatelji razvijaju uvjerenje da su važniji, značajniji i neophodniji (opet u odnosu na onog koji je “poseban”). Možda čak i prestanu da primjećuju da svakodnevno berete zvijezde ili pecate mjesec. Za njih će to biti sasvim obična rabota kojom se vi “eto bavite”.
Karakterologija svih tih odnosa je dopunjena prazninom... unižena strana je ona koja “vrijedi više”, ali nastavlja da sluša, prati, i šuti. Modulira se i hijerarhija u družini - manje značajan postaje vođa čopora. Obahati.
Takođe, u postupku moduliranja karaktera, takvi prijatelji će tražiti od vas da im budete dio mase, tapšač njihovih uspjeha i slava, i što je još gore - postajete sporedna uloga u sopstvenom životu dok ste s njima!
Sjećam se jednog poraznog aksioma - takvim bliskim prijateljima, smetaće istinski i intimno svaki vaš naredni uspjeh ili veza. Ali će “nastaviti da vas vole”?! Pobogu, kako je to uopšte moguće ili dopustivo!? Očekuju od vas da im budete podrška, ali ne i da imate svoja stremljenja. Očekuju da se podrazumijeva sve u vezi sa vama i da ne treba mnogo trošiti priče na vas... Ma, očekuju da ste se dosta nadisali vazduha.
Najgora stvar koja kao finalna nastaje iz moduliranja karaktera je stav da su vas “uobičajili”, i da ste njihove opreme standardna rubrika ili dodatak za ruksak.
Zato se mnoga bliska prijateljstva raspadnu i nestanu iz leksikona... Vremenom se ravnoteža uspostavi, pa oni koji nisu bili svjesni koga su imali, neminovno postaju prazni i ranjivi. Što je i normalno, kad je njihovoj suštini doprinosio nekadašnji čin druženja sa boljima od sebe.
Pazite, ovdje smo se pozabavili “dobrim” prijateljima. Ne ljudima koji su s namjerom maliciozni i prikriveni kao kurjaci pod runom “drugara”. O ovoj drugoj kategoriji, valjda, i ne treba trošiti riječi.
Sad ja pitam vas, kako istinskom prijatelju doglaviti da niste njegov zmaj i da vas ne drži vezanog za nogu? Da li uopšte postoje prijateljstva gdje neko na druženje ide u crno -bijeloj tehnici... gaseći sve svoje boje? Kako reći da već znaš sve pjesme, i da ti ne treba lekcija iz slova?
Plašim se nikako... bez obzira na to što neke pojave imaju lijep miris, oblik ili odsjaj, bitan je ukus i temperatura. Nema prijateljstva u plastikama ili silikonima.
Uvijek ustuknite i bježite iz relacija u kojima vaše ime postaje samo oznaka.
(Autor je književnik)