<br />
Živimo u zaista čudnim i neshvatljivim vremenima s čudnom nekom nazovidemokratijom, s čudnim pravilima ponašanja i neviđenim manipulacijama. Jedni mogu (gospodar i njegove poslušničke dobro plaćene ‘’elite’’) da hvale NATO na sva usta, da pričaju kako takve demokratske, humanitarne, mirotvoračke organizacije nije bilo od Drugog svjetskog rata, dok drugi (većina naroda i dio opozicije) ne smiju ni da pomenu Rusiju. Vraćamo li se u vrijeme Informbiroa kada se i za pominjanje ruskog čaja išlo na Goli otok - ljudi su hapšeni bez suđenja, mučeni specijalnim metodama i u njima je ubijano sve što je ljudsko. Sva je sreća što Crna Gora nema neko veće pusto ostrvo, jer kako se zahuktava kampanja protiv Rusije mogla bi nam se vratiti 1948. godina. A, ako se ovo i desi ( kod nas sve može biti), zna se ko bi držao rekord u robijanju - Gojko Raičević, neumorni i neustrašivi borac protiv NATO- ubica i svjetskih porobljivača. Da li bi oborio rekord Vlada Dapčevića u robijanju, ne znam, ali sam siguran da mu ne bi bilo lako - zaboravio bi batine koje je kao novinar dobio na mirnom protestu građana.
Rusko – crnogorski dobri odnosi koji traju 300 godina ( od vladike Danila i ruskog cara Petra Velikog ) zapali su u krizu nakon događaja u Ukrajini ( izazvali su ih NATO i Amerika) kada su, da bismo se dodvorili EU, uvedene sankcije Rusiji. I Filipova odluka da ne prisustvuje Paradi pobjednika nanijela je ozbiljan udarac interesima Crne Gore- ekonomskim i svim drugim. Ruski investitori nijesu više tako poželjni kao što su bili 2007. i 2008. godine, a i sve je više ruskih građana koji nakon ukrajinske krize rasprodaju nekretnine u Crnoj Gori.
Vjekovna državnička, vjerska, duhovna, emotivna, interesna vezanost Crne Gore za Rusiju, za ovaj natofilski režim predstavlja veliku prepreku vesternizacije (pozapadnjičenja ) crnogorskog društva koju treba što prije i što radikalnije srušiti.
Za one koji poznaju gospodarevu političku evoluciju i pamte podršku i ‘’ugled’’ koji je imao u Vašingtonu i Briselu u vrijeme ratne agresije na SR Jugoslaviju, kao i veliku toleranciju zapadnih moćnika prema njegovim ‘’biznisima’’, ovoliko natofilstvo ( ljubav prema NATO-u) zvanične Crne Gore nije nikakvo iznenađenje. On je politički pokretač antiruske kampanje i demonizacije Moskve- podstiče je svojim neutemeljenim izjavama da iza mirnih građanskih protesta stoje Rusi. A kada rusko Ministarstvo spoljnih poslova zatraži dokaze gospodar u svom stilu, kako on to zna i umije, pravi se kao da nije ništa rekao.U nedavnom intervjuu hrvatskoj televiziji izjavio je da ‘’nema nikakve sumnje da je Rusija imala i da dalje ima aktivnu ulogu u organizaciji protesta protiv vlasti u Podgorici’’.
Ovu izjavu, kao i izjave drugih crnogorskih zvaničnika, Rusi su s pravom nazvali čudnom- optužbe teške, a dokaza nema. Džaba su i ruske diplomate u Crnoj Gori izjavljivali da je ključni princip njihove diplomatije upravo nemiješanje u unutrašnje stvari zemlje domaćina.
Za državni vrh američko miješanje u rješavanju ključnog pitanja (ulazak u NATO), koje se tiče budućnosti građana Crne Gore, normalno je i prihvatljivo, i poželjno, dok Rusi treba da ćute, i da skrštenih ruku posmatraju kako ih opkoljavaju na brzinu primljenim članicama. Mogu se , dakle, Amerikanci suprotstavljati ruskom prisustvu u Crnoj Gori i davati podršku vazalnim, polu protektoratskim režimima na prostorima bivše Jugoslavije(pa i ovom gospodarevom koji je u izmećarenju lider u regionu), dok se Rusima dozvoljava da samo kao turisti ( i to u što većem broju) mogu doći u Crnu Goru!
Kako se primiče decembar ( rok za dobijanje pozivnice) tako se sve više zahuktava kampanja za NATO- predvode je ambasadori zemalja članica iz regiona.
U brojnim nastupima barjači mađarski diplomata Poša, sokoli nas da istrajemo na putu kojim smo odranije zakoračili. Njegova priča je zaista čudna, neshvatljiva, potcjenjivačka i drska- veliča humanost Alijanse kao da ne gledamo žalosne, potresne scene na mađarsko- srpskoj granici. ‘’Prijem’’ koji su mađarske vlasti priredile nesrećnim sirijskim izbjeglicama (koje su Amerika i NATO svojom porobljivačkom politikom digli sa njihovih ognjišta), podsjećaju na Hortijevu Mađarsku iz 1941. godine.
A kako bi se tek gospodar nakostriješio, a o Ranku da ne govorimo, da je i ruski ambasador išao po Crnoj Gori ( kao što su to uradile njegove kolege iz zemalja članica NATO-a) i saopštio građanima da je za njih najbolje da odluku o ulasku u NATO donesu na referendumu.
U Crnoj Gori de fakto imamo jednopartijski sistem ( politički monizam), iako formalno postoji politički pluralizam- imamo više stranaka i partija. Ova gospodareva vladajuća partija ( DPS) svoje interese je poistovjetila s državnim, opštim interesima, interesima svih građana, ne dozvoljavajući im da se na referendumu izjasne o učlanjenju u NATO.
Takav odnos vlastodržaca prema građanima ima svoje ime- gaženje demokratije, ljudskih prava i sloboda!
Piše: Borivoje Ćetković