Piše: Dragan Mraović
„Osnovni sud u Kragujevcuje 24. marta ove godine donio je odluku da odbije privatnu tužbu bivšeg gradonačelnika Kragujevca Veroljuba Stevanovića protiv novinara „Politike” Braneta Kartalovića. Stevanović je Kartalovića tužio poslije emisije „Verujem li opoziciji”, emitovanoj na TV „Kragujevac” avgusta prošle godine, u kojoj je dopisnik „Politike” izjavio da je „vladavina Veroljuba Stevanovića bila jedna bahata vlast, jedna vrsta primitivne mafijaške organizacije”.
U tužbi je navedeno da je Kartalović svojom izjavom „narušio čast i lični ugled tužioca”, koji je zbog „niza neistina i uvreda” iznijetih u pomenutoj emisiji „trpio visok stepen duševnih bolova”.
Stevanović je tražio da mu se na ime naknade nematerijalne štete isplati 300.000 dinara. Sudija Jelena Dabić odbila je sve zahtjeve tužioca.
U svojoj odbrani, novinar „Politike” pozvao se na međunarodne konvencije i sudsku praksu, na Ustav Srbije koji jemči slobodu mišljenja i izražavanja, kao i na Zakon o javnom informisanju u kome stoji da su nosioci javnih i političkih funkcija dužni da trpe i ona kritička mišljenja koja smatraju uvredljivim.
Ova vijest, koju prenosimo iz „E-biltena“ UNS-a Srbije, vrlo je poučna za milogorski režim, a naročito za Gospodara, jer su gaulajteri tog režima mnogo puta, a naročito šef njihove političke hobotnice, podnosili tužbe koje su sudovi ekspresno procesuirali na štetu novinara koji su, pored toga, „kažnjavani“ i mučkim ubistvom, kao Duško Jovanović, batinama u haustorima, uvredama koje im je javno upućivao Gospodar optužujući ih da pišu po nečijem nalogu da je on „šef hobotnice udruženja kamorističko mafijaškog tipa“ za međunarodni šverc cigareta. Najčešće su kažnjavani za „nanošenje bola i duševne patnje“ onima koji su u saradnji sa „italijanskim turistima“ u biznisu „tranzita cigareta“ stekli hotele, banke, račune u Londonu, Švajcarskoj, a ni jedan dan u životu nisu radili ništa osim što su bili predsjednici.
Obrazloženje odluke kragujevačkog suda slijedi evropske standarde. Zato sve sudije, koje su kaznile novinare u Crnoj Gori hiljadama eura, zbog njihovih „vrijednosnih sudova“, treba da objasne zašto su inkvizitorski gazile ljudsko pravo na slobodno izražavanje? I na osnovu kog psihijatrijskog pregleda su utvrdili „duševnu bol“ Gospodara, iako postoje ozbiljni pokazatelji da on nije duševan, već arogantan, što navodi na sumnju da je u pitanju neka druga „duševno-politička“ patologija.
U Crnoj Gori i Srbiji sudski procesi obično traju godinama. Građanin ne može preko njih da ostvari ni najosnovnija ljudska prava u razumnom roku, ali dok trepneš okom milogorski sudija strpa u džep Gospodara, teškog milione dolara, nekoliko hiljada eura od novinara koji ih ne zaradi ni za cijelu godinu rada. Zato se mora zahtijevati revizija tih montiranih procesa, u skladu sa evropskim standardima u koje se kunu čak i mafijaši u Crnoj Gori. I obezbijediti da uplašene ili korumpirane sudije ne mogu više da uđu u sud, osim kao privedena lica.
U našem sudstvu treba da rade samo sudije kao Jelena Dabić.
Tada nećemo imati na vlasti one koji krše ustav, ljudska prava, bave se mafijaškim poslovima, otimaju stečeno pravo na penziju, kradu na izborima... Dakle, gori su od Al Kaponea, jer se on nije bavio politikom, pa nije ni mogao biti gori od njih. Jeste da je Al davao i naloge za ubistva, ali i naši vlastodršci su krivci za evroatlantski ambijent u kome se ubijaju novinari na osnovu „političkog“ stava „miči mi ga s očiju“.
Novinare ubijaju kada pišu istinu, ako batine i korumpirane sudije nisu dovoljni.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)