Piše: Ilija R.Miljanić
„Tuđimilija” je glavobolja za koje premijer Montenegrije nema lijeka. Propagiranje ‘’tuđimilstva’’ je slika i prilika „cara“ koji vlada četvrt vijeka s osakaćenim umovima crnogorske utopije. Gladni narod kliče „caru“ da ih što prije prevede u vlasništvo strašnog „tuđimila“?! Poruka premijera Montenegra na 1.000 godina „vječne“, njegove domovine je „paganstvo“ kome nema kraja! Smogao je snage i razuma da propagira „vječnu“ prije Hrista?! Osu paljbu protiv starog Vizantijskog carstva, da njegov narod današnje Montenegrije, „od kada On zna“, nikada nije pripadao istočnom hrišćanstvu. Opilo ga, izgleda, dvostruko tumačenje Duha Svetog, kao nekad što je rimsko hrišćanstvo zbog kojeg se hrišćanstvo podijelilo, nasuprot trudu i radu Konstatina Velikog koga je Gospod podario krstom i čuvenim natpisom: „OVIM POBJEĐUJEM“.
U zemlji Svetog Petra, Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, pjesnika i vladike Rada Tomovog Njegoša i drugih velikana slavne prošlosti zaurla nova „šizma“ u Montenegru iz davne 1054. godine. Na bini usred Podgorice sastao se ‘’junak do junaka’’. Sjeo Kilibarda do ratnog zločinca Hašima Tačija da se bolje umilosrde vladaru Montenegra...
Pitamo se da li vladalac Montenegrom zaista misli da njegov narod samo toliko treba da zna – da sveukupno uništavanje „crvenih Crnogoraca“ potiče od Istoka i da je prostor današnje Crne Gore bio pod okupacijom „istočne pravoslavne svijesti“, gdje aludira na Vaseljensku patrijaršiju koja je stožer pravoslavlja?! Upravo dvostruki ateistički aršini, iz perioda neokomunističke svijesti, raspolutiše Crnu Goru i pretvoriše je u društvo bez identiteta. Isprofilisani „bataljonci“ naučne trilogije ovih dana profilišu i nove istorijske zapise koji vode ka novom kodu- „latinski montenegrini“. Nova istorija Živka Andrijaševića, Šerba Rastodera, Novaka Adžića i Nikolaidisa postaće, izglada, enciklopedija novog „neslovenskog“ plemena, koje nema nikakve veze sa pravoslavljem Istoka već se svrstava u rimski latinizam.
Na proslavi deset godina „vječne“ gusle nijesu gudile, već se mogla čuti upravo odnarođena muzika bez vokala. Konobari su nosili hranu i piće i u susjedne ulice, jer je, izgleda, falilo naroda, a mnogi su i pobjegli od nametnutog zuluma ostrašćenih novih ‘’zelenaša’’. Poslije promašenog slavlja, slavljenici zakićeni avionima na reverima prošaputaše: ‘’Samo nas NATO može spasiti’’?! Pjevači iz okruženja zabezeknuti, nijesu znali kome da pjevaju modernu pop i rok muziku, uz stalno ponavljanje da se ne zaboravi: ‘’vječna, suverena, uspravna, porodična, samodobitna, zlatokosna ljepotica’’ s neriješenim pitanjem granica sa svim susjedima’’... Prevlaku poklonili Hrvatima, a jedino istinski i hrabro riješili granicu s Jadranskim morem - međunarodna granica.
Režim u Montenegru napravio je raskole s nesagledivim posledicama.
Dukljanska akademija pravi novu naciju, ali narod mora da nauči da je Duklja prva srednjovjekovna srpska država. Progone ćirilicu i srpski jezik na kome je sve po čemu se Crnogorci poznaju napisano i arhivirano. Sve kulturne vrijednosti Crnogorca izopačene su i ne smiju se javni prezentovati. O radništvu, sindikatima i javnom sektoru ne treba trošiti riječi, sve se pretvorilo u komitete sekreterijata pod firmom DPS-a. Dalje niko ne može priviriti ako nije prošao više puta kroz sito tajne i javne policije i pomagača koji vole tuđe ugnjetavanje...
Moramo imati strpljenja i uvjerenja da će Vizantijsko carstvo, koje je najduže trajalo od svih carstava (513. prije nove ere pa sve do 1453), ponovo zasijati kao nekada... Mnogi uvaženi istoričari su iskazali mišljenje da je upravo 1453.godina prekretnica istorije, padom Carigrada izgubljeno je „Oko Vaseljene“, oko hrišćanske vjere... To je bilo najljepše pravoslavno carstvo... Konačno, pravoslavno carstvo se ponovo rodilo u Rusiji (Moskvu u to vrijeme nazivaju „novim Rimom“). Monah Fidej je moskovskom knezu Vasiliju III prenio sledeće: „Znaj, najpobožniji care, da su sve pravoslavne carevine hrišćanstva, zajedno u tvojoj carevini, Ti si jedini car hrišćanin u cijelom svijetu –dva Rima su pala, treći stoji-Moskva, a četvrtog neće biti“.