Piše: Nik Gašaj
Polazim od naučnih saznanja koja nedvosmisleno ukazuju da su Albanci ilirskog porijekla i autohton narod. S tim u vezi, zbog ograničenog prostora, fokusiraću se samo na neke istaknute naučne istraživače. Poznati filozof Gotfrid Vilhelm Lajbnic (1646-1717) bio je možda prvi naučni istraživač koji se bavio odnosom albanskog jezika s drugim indoevropskim jezicima. U pismu od 10. decembra 1709. godine, citiranom 1897. u rumunskom časopisu „Albania“, izjavljuje da je na osnovu proučavanja albanskih knjiga, među kojima i jednog rječnika, ubijeđen da je albanski - jezik drevnih Ilira“.
Švedski istoričar, Hans Erik Tunman (1746-1778) bio je među prvim naučnicima, koji se bavio pitanjem porijekla albanskog jezika i porijeklom albanskog naroda. U vezi tog pitanja, tragao je u grčkim, latinskim i vizantijskim izvorima i proučavao je trojezički rječnik (grčki, slavenski i albanski) od Teodora Kavaljotija, objavljen 1770. godine. On je u svojoj knjizi: ''Istraživanje istorije naroda istočne Evrope'' (1774) došao do zaključka da su Albanci autohtoni naslednici drevne ilirske populacije.
Johan Georg Fon Han (1811-1869), austrijski teoretičar, zajedno sa lingvistom Konstadinom Kristoforilom (alb. Konstantin Kristoforidhi) bavio se istraživanjem albanskog jezika. On je 1854.godine objavio svoje djelo u tri toma: “Albanske studije o kulturi, jeziku i istoriji”. On je možda bio prvi koji je izučavao rječnik starog ilirskog jezika. On je utvrdio da su mnoga imena mjesta albanskih teritorija neposredni nastavak nekadašnjih ilirskih naziva. Na osnovu produbljene studije došao je do konkluzije da je albanski jezik neposredni nastavljač ilirskog jezika.
Franc Bop (1791-1867), profesor Univerziteta u Berlinu, 1854. godine publikovao je svoju studiju, utvrđujući definitivno da albanski jezik pripada familiji indoevropskih jezika i da ne potiče od nekog drugog jezika u evropskom kontinentu.
Gustav Majer (1850-1900), profesor Univerziteta u Gracu i član Akademije nauka u Beču, 1883. godine, objavio je studiju: ''Položaj albanskog jezika u okviru indoevropskih jezika''. On je posebno poznat po izrađivanju etimološkog albanskog rječnika (1891). Međutim, bavio se i istorijom Albanije, kao i širom albanskom kulturom. Na osnovu svojih naučnih istraživanja došao je do konačnog suda da albanski jezik potiče od ilirskog jezika i da predstavlja posebnu granu u porodici indoevropskih jezika.
Maksimilian Lamberc (1882-1963), poslije posjete Albaniji kao emisar Akademije nauka u Beču, odmah se istakao kao istraživač albanskog folklora i albanske mitologije. On je u Lajpcigu nastavio svoje studije u oblasti albanologije, i o tom jeziku održavao je predavanja na Univerzitetima u periodu 1954/'59. i objavio je svoju studiju o albanskom jeziku u tri toma. On je u svojim naučnim studijama bio pobornik teze o ilirskom porijeklu albanskog jezika i albanskog naroda.
Naučnik Edwin Jacques navodi: „Nema nikakve sumnje da su današnji Albanci istorijski neposredni naslednici Ilira, koji su nekada, za vrijeme starih Grka i Rimljana, živjeli na ovim, današnjim, albanskim prostorima''.
Naučnik Serge Metais, ističe: prema svim pokazateljima - prije svega, zbog same Geografije – iliri su bili albanski preci. Uoči rimskog osvajanja, oni su nastanjivali čitav zapadni dio Balkana, od Istre do Epira. U unutrašnosti Balkana oni su bili nastanjeni na sjeveru do rijeke Save, a na istoku do Južne Morave i do Vardara.
Metais nastavlja da je geograf Ptolemej u II vijeku naše ere, kada su Iliri bili pod rimskim osvajačima, govorio o postojanju jednog plemena „Albana“ (Albanoi), čiji je glavni grad Albanopolis.
Eqrem Çabej (1908 - 1980), univerzitetski profesor, najpoznatiji albanski naučnik u oblasti albanologije. Visoke studije je završio u Austriji, gdje se specilizirao za komparativne indoevropske jezike. Skoro pola vijeka se bavio naučnim istraživanjima, publikovao je brojna naučna djela iz oblasti albanskog jezika i književnosti i šire iz etnografije, etimologije, leksikografije, bavio se i porijeklom albanskog jezika i albanskog naroda itd. Na osnovu svojih suptilnih naučnih istraživanja došao je do zaključka da su Albanci naslednici Ilira i prvi indoevropski stanovnici na Balkanu. Njegov referat na naučnom skupu o ilirskim studijama, kao i drugi brojni naučni prilozi na ubjedljiv način su dokazali ilirsko porijeklo i autohtonost albanskog naroda.
Androkli Kostalari, bivši direktor Instituta za jezik i književnost u Tirani, došao je do istog zaključka kao i njegov kolega Čabej. Profesor Aleks Buda, bivši predsjednik Akademije nauka Albanije, na jednoj naučnoj konferenciji kojoj je predsjedavao istakao je ”ilirsko-albanski kontinuitet i albansku autohtonost na svojim teritorijima”. Takođe, o ilirskom porijeklu Albanaca i njihovoj autohtonosti pisali su i govorili i poznati profesori: Mahir Domi, Shaban Demiraj i drugi. I na kraju, u Opštoj enciklopediji jugoslovenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1977, na strani 81 navodi se: „Albanci, narod indoevropskog tračko-ilirskog porijekla. Najstariji stanovnici Albanije bili su Iliri; samo ime Albanac potiče od imena ilir – plemena Albana“.
(Autor je politikolog)