Piše: Magda Peternek
Mnogi bi vjerovatno između neiskrenosti i laži stavili znak jednakosti, ali ja ne bih. Ne zato da bih opravdala laž, ili što sam možda neiskrena, već zato što smatram da jednostavno imaju različito značenje i da različito djeluju i na nas i na okolinu.
,,Ima istina koje nisu za sve ljude, niti za sva vremena'', rekao je Volter. Ja, ipak, smatram da je istina, kakva god da je, uvijek dobrodošla prije nego laž. Ipak, ova izreka upućuje na to, da laž može ponekad biti i dobronamjerna i možda neophodna. Ali, samo onda kada čuva druge, kad ublažuje nečiju tugu i štiti naše okruženje, pa ponekad i nas same. I samo tada! U svakoj drugoj situaciji ona postaje izmanipulisana i nerijetko vrlo opasna. Kontinuirano laganje mnogi su toliko uvještili da je to za njih jedina istina. Dakle, one koji kad zinu slažu ne smatram neiskrenim, već uigranim manipulatorima na životnoj sceni. Njihove predstave mi ne izazivaju neku posebnu emociju, ne mogu me ni naljutiti ni rastužiti. Ne mogu reći ni da sam ravnodušna. Jednostavno su već viđene i dosadne.
Toliko o njima, a sada da se obratim onim neiskrenim. Neiskrenost u meni prvenstveno izaziva odbojnost. Ubijeđena sam da je neiskren čovjek mnogo veći neprijatelj sebi nego drugima. Zašto bi me onda to pogađalo i tjeralo da im se suprotstavim? Zato što bi bilo neiskreno prema drugima ostati ravnodušan i ,,gledati svoja posla''. Neiskren čovjek duboko u sebi nosi iskrivljenu istinu. Možda će neko reći da istina nije za sve ista i da svako ima svoj pogled i pravo na svoju istinu. Ubijeđena sam da upravo takvi bježe od istine i pripadaju onim neiskrenim. Šta je zapravo istina? Prije svega to je odgovornost prema sebi i drugima. Neiskrenost je nema. Istina je razumno sagledavanje stvari, razumno rasuđivanje i potreba da se suočimo sa svim onim što život nosi sa sobom. Neiskrenost nema tu snagu. Iskren čovjek istinu smatra svojim saputnikom, koga nikada neće ostaviti na cjedilu. Neiskren čovjek će na prvoj prepreci pobjeći u svoje odaje nesigurnosti, braneći se svojom iskrivljenom istinom.
Živimo u vremenu gdje je biti iskren potpuno ,,demode'' i gdje je istina priča za malu djecu. Živimo u vremenu gdje biti iskren znači biti naivan, lakovjeran, a za mnoge i glup. Ja nikada neću tako razmišljati, jer sam sigurna da samo iskren čovjek može biti velikodušan, a velikodušnost je naša snaga, želja i istrajnost da uvijek budemo ljudi. Neiskren čovjek svojom golemom potrebom da ne bude ono što jeste potpuno je na drugoj strani, i uvijek će završiti u slepoj ulici.
Živimo u vremenu gdje se neiskrenost oslanja na ,,etiku'' uvjerenja i pravda se ispravnošću svojih namjera. Živimo u vremenu u kome se ne biraju sredstva da se dođe do cilja. A ciljevi su interes, novac, položaj. Takvi ljudi zapostavljaju ono najvrednije, a to je sopstveno biće, istinske želje i potrebe, sopstvenu sreću, a samim tim bježe od realnosti. Takvi ljudi žive pod maskama, i kreirajući sliku o sebi prema društvenim očekivanjima, zapravo gube sebe. Pitam se- da li je tuđe mišljenje vrijedno gubljenja sopstvene autentičnosti? Da li je neiskrenost vrednija od istine? Nije, jer je istina stub i zdravog čovjeka i zdravog društva. Zoran Đinđić je govorio: ,,Lako je postavljati populističke zahteve, i navoditi ljude da vas u tome podržavaju. Hrabrost je u tome da se ljudima kaže istina!''
Neiskren čovjek nema ni trunku hrabrosti, koliko god on ,,iskreno'' mislio da je ima. Sva njegova ,,jačina'' je u potrebi da utekne istini. Ne mogu da se ne zapitam i ovo- koliko često razmišljamo o sebi, koliko smo spremni da se suočimo sa svojim greškama? Ima li iskrenog razgovora sa samim sobom? Mislim da su u toj komunikaciji mnogi zakazali, a samo iskrenim i otvorenim stavom možemo postati i bolji i uspješniji ljudi. Neiskren čovjek rijetko će priznati grešku, a ako se to nekada i desi, pravdaće je nečijom nemarnošću. Neiskren čovjek ne može ni u koga, i ni u šta da vjeruje, jer prvenstveno nema povjerenja u sebe. Neiskren čovjek ne može nikada ni da se pokaje, ni da oprosti. Ja za takve neću, nemam i ne želim da imam ni opravdanja ni razumijevanja. Ni ja, ni moj bič. Jer neiskrenost je kič.
(Autorka je pjesnikinja)