-Piše: Dragan Mraović
Te sprdnje sa državom, tih lakiranih i manikiranih kopita, tog licemjerja, tog preziranja sopstvenog naroda, te diktature nad voljom građana nema nigdje u svijetu tako dovedenih do skarednosti kao u Crnoj Gori i Srbiji. Gospodar i Gospodarčić su nadmašili sve istorijske izdajnike srpskog naroda. Njima ne smrde samo tragovi nečovještvom, kako je za takve prorekao vladika Rade, već su cijelim tijelom ugazili u kal izdaje i ponižavanja, te je sve što čine nečovještvo dostojno onoga što se širi u Đudeki u Danteovom „Paklu“ u kome prebiva Lucifer.
Gospodar je sišao na dno tog pakla otpuzavši u NATO. Samo bolestan um može da padne tako nisko da ljubi lance koje su mu stavili oni što su nam ubijali djecu.
Gospodarčić je stavio ruku na Miroslavljevo jevanđelje i obeščastio taj sveti srpski manuskript, jer je prije polaganja predsjedničke zakletve pogazio kosovski zavjet i time sve Nemanjiće, pošto reče da je vrijeme za unutrašnji dijalog o Kosovu i Metohiji i raskid sa mitskim poimanjem te svete srpske zemlje?! Za njega je mit Miroslavljevo jevanđelje napisano voljom Miroslava, brata velikog župana Stefana Nemanje, rodonačelnika svete loze Nemanjića?!
Ne stavlja ruku na Miroslavljevo jevanđelje onaj koji ispraznim monolozima ubjeđuje građane Srbije da su lijeni, bijedni, ništavni i nedostojni protestantske Njemačke i Maksa Vebera. Ne stavlja ruku na Miroslavljevo jevanđelje onaj koji se zalaže za nekakav raskid s mitskim poimanjem Kosova i Metohije?! Onaj za koga su mit grobovi stradalnika na Kosmetu, Gračanica, Dečani, Pećka patrijaršija, Devič, Zočište, Gorioč, Banjska, Sveti Arhangeli, Samodreža, Bogorodica Ljeviška, Budisavci, stotine spaljenih srpskih svetinja, manastira i crkava, preorana groblja na kojima srpske majke leleču skupljajući kosti svoje djece u marame, a koje su šiptarski teroristi pobili u Gospodarčićevom mitu.
Ne stavlja ruku na Miroslavljevo jevanđelje onaj za koga je mit Marica Milić, koju su Tačijevi zlikovci silovali, pa zaklali pred majkom. Nisu mit heroji sa Košara, Gorožupa, Morine...
Nije mit Miroslavljevo jevanđelje na kome se Gospodarčić, kao predsjednik opšte prakse, zakleo da će raskrstiti sa njegovim mitom, a onda načinio prvi korak ka tome imenujući za premijera Srbije Anu Brnabić koja će učiniti još veću štetu kosmetskim Srbima, jer se ne može ništa drugo očekivati nego da premijer, postavljen po američkom nalogu, kao američki USAID plaćenik, raskine sa kosovskim mitom.
Ne stavlja ruku na Miroslavljevo jevanđelje onaj koji traži da Srbi promijene svijest kako bi njima manipulisali Brisel i Vašington, jer je, kako kaže Slobodan Reljić „kosovski mit naša odbrambena moć koja nas čini otpornim na manipulacije. I naučno je dokazano da su narodi koji imaju razvijenu mitsku samosvijest najnepodobniji za manipulacije, i na njima propagandni mehanizmi i novostvoreni lažni mitovi imaju najmanji učinak. Najmoćnija propagandna mašinerija u istoriji ispira nam svijest, već četvrt vijeka, i nastoji da podrije naše kolektivno podsvjesno. Učinak je sasvim skroman.“
Američki ambasador u Beogradu se požalio da mu nije jasno kako to da su Ameri potrošili milijardu i trista miliona dolara da unište srpske mitove, a Rusi samo sto trideset miliona da ih održe, ali svi vole Ruse, a ne Vašington. Ni Gospodarčiću to nije jasno. Ali, on je jasan Srbima koji neće u NATO i u EU.
Jer, za Srbe Miroslavljevo jevanđelje nije mit. Ono je nacionalni simbol. Temelj opstanka nacije.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)